-
Laž je kad se govori neistina s nakanom varanja.
-
Laž je najizravnija povreda istine. Lagati znači govoriti ili raditi protiv istine, da se zavede u bludnju onaj tko je ima pravo saznati, ranjavajući čovjekov odnos prema istini i prema bližnjemu. Laž vrijeđa temeljni odnos čovjeka i njegove riječi prema Bogu.
-
Težina laži mjeri se prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži. Iako je laž u sebi samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad teško vrijeđa kreposti pravde i ljubavi. Laž je po svojoj naravi za osudu. Ona je obeščašćenje riječi kojoj je zadaća priopćavati drugima kako spoznati istinu. Hotimična nakana da se riječima protivnim istini bližnji zavede u zabludu, jest povreda pravde i ljubavi. Grješnost je još veća kad nakana varanja prijeti opasnošću kobnih posljedica po one koji su odvraćeni od istine.
-
Laž je pravo nasilje učinjeno drugomu. Ona ga pogađa u sposobnosti spoznaje koja je uvjet za svaki sud i svaku odluku. Ona sadrži klicu podjele duhova i svih zala što ih ta podjela uzrokuje. Laž je pogubna za svako društvo; potkopava povjerenje među ljudima i razdire tkivo društvenih odnosa.
-
Lažno svjedočanstvo i krivokletstvo. Kad je izrečena javno izjava, protivna istini, zadobiva osobitu težinu. Pred sudom, ona biva lažnim svjedočanstvom. Kad je izrečena pod prisegom, to je krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina čovjeka, ili opravdanju krivaca, ili povećanju kazne optuženih i teško škode vršenju pravde i pravičnosti osude izrečene od sudaca.
-
Odgovor i kleveta uništavaju dobar glas i čast bližnjega. Čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga ogovaranje i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi.
