Iz terapijske zajednice
Iz Dnevne bolnice za alkoholizam Psihijatrijske bolnice Vrapče 

POKLADE-FAŠNIK-KARNEVAL

Sanja Maroević, prof. psiholog,

Maskiranje ljudi postoji još od davnina, što je vidljivo i prema spiljskim crtežima iz starijega kamenog doba. U drugoj polovici veljače, kada zima zatvara svoja vrata, a nazire se proljeće u buđenju prirode i sve većoj dužini dana, pada fašnik. Kaže se da u to vrijeme "zle sile" imaju najveću moć, te ih "mačkare" svojom bukom, galamom i maskama trebaju otjerati da bi osigurali bolju plodnost zemlje, zdravlje stoke i ljudi.

U svakodnevnom životu često čujemo kako se za nekoga kaže "on cijeli život nosi masku" ili "iza te maske zapravo se krije druga osoba", a zacijelo ste pokatkad za nekoga primijetili da se ponaša drugačije od uobičajenog, pa ste zaključili da je "stavio" ili "skinuo" masku. Interpretacija je li netko "stavio" ili "skinuo" masku ovisi o našemu životnome iskustvu i životnim stavovima, o onome što nas je naša kultura i sredina naučila, posebno misleći pri tome na "ono što je dopušteno pokazati i ono što je bolje skrivati". 

S čime idemo u "javnost", što nas je naša kultura i i sredina naučila, posebno misleći pri tome na "ono što je dozvoljeno pokazivati i ono što je bolje skrivati". 

S čime idemo u "javnost", što će naša okolina "pohvalno" prihvatiti i primijetiti, a od čega će okrenuti glavu odnosno čak i "kazniti" ili negativno obilježiti? 

Svatko od nas može razmisliti kada i u kojoj se situaciji kako ponaša, kada se "otkriva", a kada se "skriva" i koje sve maske koristi u životu. 

Tjeramo li našim maskama neke "zle sile" i njihovim skidanjem omogućavamo bolji uvid u sebe, bolju spoznaju samoga sebe, bolji kontakt sa sobom… 

Neka od razmišljanja članova naše terapijske zajednice u Dnevnoj bolnici odjela za liječenje od alkoholizma donosimo u slijedećim napisima.

DOLASKOM U BOLNICU SKINULA SAM MASKU

Višnja

Dugogodišnju masku sivila, crnila i morbidnosti skinula sam dolaskom u bolnicu.

Često su po toj masci potekle suze nemoći i kajanja. No ona se tako priljubila uz lice, postala je dio mene i koliko god ja željela, nisam ju mogla skinuti. Kroz njene proreze gledala sam nesretna i šutljiva lica svoje djece, smrknuto i gnjevno lice moga supruga, a glasovi koji su dopirali do uha ovisili su o tome koliko je moj pogled bio bistar ili lažno svjetlucav. Nalazila sam stotinu opravdanja za takvo ponašanje, ne želeći otvorenim očima pogledati tu ružnu masku i shvatiti da joj nije mjesto na mojemu licu.

Došavši ovdje, napokon sam se oslobodila toga zlog i ružnoga lika.

Danas se dobro osjećam, ponovo otkrivam da život može biti lijep onoliko koliko se sami potrudimo. Ne treba se više skrivati niti opravdavati. Ne gledam više kroz proreze, a ono što sada vidim, dopada mi se. 

Vrijeme maske za mene je prošlost. Lica moje djece sada su nasmijana i puna povjerenja, a glasovi koje slušam veseli su i nježni.

ZAVRŠETAK MASKENBALA

Zvonko Tkalčević

U narodu je ukorijenjen običaj, što datira iz prapovijesnih vremena, kojim se obilježava kraj zime i dolazak proljeća. Sunce, izvor života, sve je jače, dan postaje duži i prvi cvjetovi, vjesnici proljeća, provirili su stidljivo ispod snijega.
Svaka naša regija maskenbal proslavlja na svoj način, no jedno je karakteristično i svima zajedničko: svi se maskiraju u nešto što bi željeli biti, barem na trenutak. Da, barem na trenutak.

Kao što "poslije bala pada ženska haljina", tako se i na završetku maskenbala skidaju maske. Svatko postaje onaj isti što je do tada bio.

U što sam se maskirao sve to vrijeme? Kakvu sam "lošu" masku nosio? Učenika u kafiću, studenta u fakultetskom restoranu, vojnika, časnika na vježbi, u vojničkoj krčmi ili pak ratnika u seoskoj gostionici..

Maskenbal je trajao i trajao, postajući dvostruka ličnost. Kako teška rečenica. Gotovo medicinska definicija.
Ne! Uzrok maskiranju i maskenbalu je alkohol. Alkohol u svim varijantama i kemijskim formulama. Količine "maskiranja" ovisile su od slučaja do slučaja, od prigode do prigode. Trajalo je čitavo vrijeme, bez obzira na godišnje doba, materijalnu situaciju ili pak društvo, često maskirano do u duboku noć.

Ipak je sunce ojačalo i životni je tijek krenuo drugim putem, žuboreći ko nabujali potočić.

Krivac se sam bacio na lomaču i počeo lagano, lagano sagorijevati da izgori zauvijek. Gorio je i gori uz svoje sveopće veselje i veselje nazočnih. Jedino se dim još lagano dizao sa zgarišta, ali žara više nije bilo.

Maskenbal je završio. Bio je to zaista veoma, veoma loš životni maskenbal. Ova je "maska" istinita, možda ne toliko lijepa, ali je stvarna.