IZ TERAPIJSKE ZAJEDNICE
VIKEND BOLNICA U OČIMA DVANAESTOGODIŠNJAKA

Ivan Jelić Klub "Vrbani"

Dvanaest mi je godina i kad bolje razmislim, djetinjstvo mi se i ne razlikuje mnogo od ostalih mojih vršnjaka. Ili barem više ne.

Živim s mamom i tatom. Zapravo s mamom i novim tatom. Ne drugim već ovim istim samo drugačijim. Najbolje da počnem ispočetka, jer me nitko neće razumjeti.

Cijeli moj svijet okrenuo se naopako odlukom da tata, pa i mi zajedno s njim, krene na liječenje od alkohola. Sve se promijenilo nabolje pa se još ni sad ne snalazim u novoj okolini. Najteže je bilo priznati i glasno izgovoriti u čemu je problem, to mi je čak teže palo od svakodnevnog straha kakav će tata doći kući, ili kakvu reakciju će izazvati bilo koje moje ponašanje. Svaki početak je težak, pa ni ovaj nije bio lak.

Na prvom zajedničkom susretu očekivao sam gomilu pijanaca. Oprostite ali istina je. Novo iznenađenje bilo je to što sam sreo neke nove ljude, na različitim životnim putovima, ali sve nas je spajao isti problem. Zato smo se i sastali. Da bi o tome na glas progovorili. A kad se glasno govori i problem izgleda manji. I tako je to krenulo. Sva to skupa podsjetilo me na logorovanje i logorske vatre oko koje sjede međusobno nepoznati ljudi i pričaju o sebi. Kako vrijeme protječe, sve se više i više opuštaju i "otvaraju dušu". Sve se to odvija pod vodstvom terapeuta, tj. psihijatra koji ih kao pravi prijatelj usmjerava. 

Tijekom ta tri mjeseca koliko traje liječenje, shvatio sam da to nije tako loše i da ima mnogo ljudi kojima bi liječenje pomoglo. No, kad im kažeš riječ "liječenje",svi odmah pomisle na bolnicu, bolove, strah od doktora, ali to je sasvim drugačije. Na "grupi" su svi bili jednaki: odvjetnici, doktori, ili pak obični radnici. Liječenje se ne sastoji samo od liječenja i rješavanja problema alkohola, već se sastoji od sklapanja novih prijateljstava i upoznavanja s tuđim problemima. Kada upoznaš neku novu osobu i ona ti se "otvori", saznaš da tvoj problem nije najveći kao što si mislio. Tek tada dobiješ neku volju za prestankom. Tijekom tatinog liječenja shvatio sam da je alkohol nešto najgore što ti se može dogoditi, zato što jednostavno zapustiš svoju obitelj i samo misliš na novce za alkohol. 

Sad, kada je završilo liječenje, kao što sam na početku rekao, imam novog tatu. Taj novi tata je puno pametniji i ja ga više volim, zato što mogu s njim razgovarati. Jako sam sretan i nadam se da će tata ostati ovakav kakav je sada i da se neće mijenjati.