Mr. sc. dr. Vesna Golik-Gruber

U zagrebačkim klubovima dogodile su se tijekom rata i u poratnom razdoblju mnoge promjene, koje su dovele i do promjena uloge stručnih djelatnika u klubovima. Klubovi su se u skladu s promjenama u društvu osamostalili, demokratizirali i jednim dijelom se samofinanciraju. Time su, što je pozitivno, preuzeli veću odgovornost za svoje djelovanje. 

Na žalost, nekoliko je klubova na području Zagreba prekidajući suradnju sa stručnjacima, razvilo svoje posebne programe, odbijajući temeljne koncepcije rada klubova i stručne djelatnike, što se je odrazilo u sve slabijem radu, te, na kraju, gašenjem kluba. Neki su uspostavili suradnju sa stručnjacima, npr. liječnicima, koji nisu prošli specifičnu edukaciju za rad u klubu, ili su educirani u drugoj školi, što se je također negativno odrazilo na rad kluba. Optimalno je da se u klubu nastavlja rad prema konceptima rada u institucijama gdje se alkoholičar liječi. Najsvježiji primjer samoinicijative poduzetnog apstinenta je nedavno osnivanje jednog zagrebačkog kluba, koji je proširio program svog djelovanja i promijenio u tom smislu i naziv kluba. 

Katkad liječeni alkoholičari u najboljoj, ali opasnoj namjeri, žele razvijati svoju "filozofiju" i bolje načine liječenja, zaboravljajući da su principi rada u klubovima razvijani godinama, praćeni, evaluirani, dakle i stručno i znanstveno utemeljeni. 

Stručni djelatnici u klubovima katalizatori su procesa promjene ponašanja, razvoja i rasta svakog pojedinca i obitelji, a isto tako i kluba. Oni su "čuvari" koncepta rada, koji, kao što iz prakse najbolje znamo, alkoholičar često nastoji "prekrojiti po svojoj mjeri", pa mu je, npr. nepremostiva prepreka za dolazak u klub članarina od 20 kuna, Alkohološki glasnik ga uopće ne zanima, čak do te mjere da ga neće niti prelistati, njegova obitelj ne treba dolaziti u klub, za edukaciju nemaju zanimanja, a stručni djelatnik im nije potreban, ili bi trebao dolaziti bez naknade u klub. 

Iza Zagrebačke alkohološke škole stoje stotine stručnjaka i 36 godina postojanja i rada klubova, što je najbolje jamstvo za uspjeh. Ne treba "otkrivati toplu vodu". Koncept je okvirni i pruža bezbroj mogućnosti za očitovanje i kreativnost svakog pojedinca, jednako i djelatnika, što se veoma dobro vidi iz raznolikosti djelovanja pojedinih klubova. 

Taj koncept je promjenjiv, toliko više koliko se u nj ugrađuju nova stručna i znanstvena saznanja, koja se prenose u klubove od strane stručnih educiranih djelatnika. Zbog toga je edukacija stručnih djelatnika neobično važna. Što su stručni a tako i dostručni djelatnici bolje specifično educirani, tim će kvalitetnije djelovati u klubovima. Prestanak trajne edukacije djelatnika, kao i njihovog kontakta s institucijama koje se bave liječenjem, bitno umanjuje dotok novih spoznaja i rast kluba.