Početak aktivnog djelovanja Kluba Poreč datira od davne 1975. godine. Od tada i sam radim na problemu alkoholizma. Započeo sam sasvim slučajno, zamijenio sam kolegu liječnika, koji je bio stručni djelatnik i to nakon toga što se je i sam liječio u ovoj Klinici. Ne trebam naglašavati da o alkoholizmu nisam previše znao. Učio sam u hodu, uz rad, učio sam i od samih bolesnika. 

Ubrzo sam shvatio da se moram približiti bolesniku, kako bi se i on približio meni. Prošlo je dosta vremena dok nisam shvatio da nisam njima potreban kao predavač, koji će dokazivati svoje govorničke i druge osobine, jer se to može i tehnikom primjereno nadomjestiti. Između ostaloga, ja sam im govorio o nečemu što su oni dobro praktički poznavali, govorio sam o onome što sam ja mislio da treba govoriti. Nisam ih pitao što bi njih interesiralo, a još manje, nisam ni znao koliko me razumiju.

Shvatio sam da oni trebaju govoriti, kako bih doznao ono na čemu ću temeljiti svoje "govorancije". Morao sam doznati težinu bolesti, odnosno posljedice. To mi je bilo i ostalo zadatkom, da ih čujem, da bih mogao procijeniti idu li putem prema ozdravljenju.

Ovaj način rada mnogo je teži od držanja predavanja, jasno, za stručnog djelatnika, ali ako se hoće postići rezultat, onda je neminovan. Ako je alkoholizam bolest promijenjenog ponašanja, onda se i liječenje treba provoditi mijenjanjem samog bolesnika. On treba sudjelovati aktivno u svojem liječenju, mora biti subjekt, a kako će to biti ako ga ne usmjerimo, odnosno ako mu ne dopustimo da govori, da verbalizira svoj alkoholizam. Shvatio sam da alkoholičar koji se liječi mora osjetiti da je netko, za razliku od vremena kad je pio i bio nitko. Mora osjetiti da ga se uvažava za razliku od ranije. Mora mu se pomoći da dobije sigurnost. Shvatio sam da moram biti "ispravljač", da moram biti vrlo aktivan, jer moja bi pasivnost dovela do negativnih pomaka, koje je kasnije veoma teško ispraviti. 

Stručni djelatnik mora ponajprije raditi na motivaciji za liječenje, koja će se učvrstiti kad bolesnik postigne uvid u svoju bolest. Rezultati se ogledaju u apstinenciji, promjeni ponašanja, svladavanju prepreka i uspješnom povratku u društvo. Stručni djelatnik mora bolesnika alkoholičara zaštititi od osjećaja odbačenosti i bespomoćnosti i, na kraju, da kažem da moramo znati kako liječenje započinje s našim prvim kontaktom, pa makar on bio i telefonski. Ovo ne treba šireg pojašnjavanja. Bolesnika alkoholičara ne smijemo promatrati izolirano od društvene sredine, a pritom se moramo pridržavati određenih pravila ponašanja, a prije svega da ne pokušamo mijenjati realitet (doduše, i ne možemo). Ako pak pokušamo, obvezno ćemo pogriješiti. Kada bih htio navesti zadaće i ciljeve stručnog djelatnika, mogao bih reći da se one ogledaju ponajprije u ovome:

1. pomoć u readaptaciji i socijalizaciji alkoholičara,
2. pomoć u prihvaćanju realnosti, jasno, ako nema ireverzibilnih mentalnih oštećenja,
3. izbjeći svako popuštanje, glađenje (šminkanje), jer postoji opasnost pasivizacije alkoholičara,
4. stručni djelatnik mora pomoći bolesniku da sazrije, da "odraste", da postigne uvid u svoju bolest i da se sam uključi u traženje ili vraćanje onoga što je izgubio ili možda nije imao.

Sve se ovo može provesti u djelo psihoterapijskim postupcima, bilo individualnim, bilo grupnim, kao i grupnom terapijom alkoholizma. Alkoholičar mora biti doveden do toga da prihvatiti svoju bolest, da shvati kako njegov slučaj nije jedinstven, da izbjegne racionalizaciju svojeg pijenja, da se otvori (što je najčešće i najteže) i da prihvati grupu i klub liječenih alkoholičara. 

Mislim da je jasno kako nisam ni trena pomislio na izolirano liječenje bez obitelji.

Dr. Ivan Jovanović,
Zdravi Grad Poreč, tel. 052/452-335

Prijedlozi Komisiji za zaključke

1. Socijalni radnici, stručni djelatnici u klubu liječenih alkoholičara - smatram da bi u klubovima liječenih alkoholičara trebali raditi socijalni radnici. Struka socijalnog rada jest, kako je smatrao naš veliki stručnjak, pokojni prof. dr. Vladimir Hudolin, najprimjerenija, a socijalni radnici su najkompetentniji za rad u klubovima, čiji se rad i djelovanje temelji na resocijalizaciji. Time bi se dobilo na kvaliteti rada s osobama koje imaju problem ovisnosti o alkoholu, jer kod njih je ponajprije problem resocijalizacija. Prije početka vođenja određenog kluba, ti socijalni radnici trebali bi provesti određeno vrijeme u već postojećim klubovima radi stjecanja iskustva i boljeg upoznavanja problematike i tehnika rada u klubovima. Nužno je kontinuirano educiranje svih stručnih djelatnika. 

2. Supervizijski sastanci stručnih djelatnika - trebali bi se održavati pod stručnim vodstvom iskusnog stručnog djelatnika. Moj je prijedlog da se održavaju jednom mjesečno i to prema području djelovanja više klubova na jednom manjem području, npr. zapadni klubovi. Jednom u tri mjeseca trebali bi biti supervizijski sastanci jedne zaokružene cjeline, npr. područja Zagreba, koji bi bili tematski. Područne supervizijske grupe bi na svojim sastancima odredile temu. Predavači bi bili iz različitih struka npr. psiholozi, pedagozi, psihijatri, medicinske sestre itd. 

Katarina Radat, Klub "Stenjevec"

Predlažem da se napiše priručnik za voditelje klubova liječenih alkoholičara, čitljivo i sažeto, jer klubovi imaju voditelje različitih struka, a nekih se određenih pravila moraju držati svi.

dr. Gordana Knežević Miličić,
stručni voditelj Kluba u Bjelovaru