O ČEMU RAZMIŠLJATI UJUTRO

O čemu razmišljati ujutro, nakon lude noći slavlja dočekujući Novu godinu. Privatni stan, staro društvo već godinama na okupu.

Slava je teška, mučnina, gorak okus u ustima, u duši velika praznina. Okolo mene čaše, flaše, pune pepeljare i smrad ustajalog zraka. Tijela su svuda. Zaspao je tko je gdje stigao. Atmosfera je užas, a noćas je sve tako lijepo izgledalo. Naravno, pilo se do besvijesti i ne samo noćas, često se i puno pilo. I, tako godinama. Koliko se sjećam, svaka stara i početak nove godine ovako je izgledao. Sjedeći na podu pogledom tražim bocu piva. 

Žedna sam i jednostavno potrebno mi je to piće. Hoće li pivo bar malo ispuniti tu prazninu, nezadovoljstvo, taj osjećaj beznađa? I dok polako ispijam pivo, pitam se kakva će biti ova godina. Hoće li se išta promijeniti i želim li ja doista to? Jedan dio mene i te kako želi promjenu, a drugi, onaj stari, kaže da je i ovako dobro. Dobro će biti danas, uz mnoga čestitanja i zdravice. Sjedeći dalje razmišljam i mutno se sjećam da sam negdje pročitala nešto što me uvijek tjera na razmišljanje.

Čovjek kojeg obitelj više ne može prepoznati, koji je beznadno gurnut u propast, dakle čovjek koji je još tu, ali kojeg više ne vide kao njega samog, kojeg više ne razabiru, čovjek koji je u svojoj bolesti poprimio sve najgore, je li to čovjek? Što sam sada ja? Hoću li ove godine postati " pravi čovjek", ili ću i dalje biti samo jedna beznačajna, odbačena karika u dugačkom lancu alkoholizma?

Vidjet ćemo!