Potkraj 10. i početkom 11. stoljeća ( 980.-1037.) živio je i radio Avicena, najznamenitiji arapski liječnik. Punim imenom Abu Ali Ibu - Sina bio je rodom iz Perzije. Bio je svestran znanstvenik, enciklopedist u pravom smislu riječi, bavio se medicinom, filozofijom, matematikom, fizikom, astronomijom, alkemijom i teologijom. Priča se da je sa 16 godina izliječio teško bolesnog duharskog emira Nuh ibu Mahsuru i postao njegov osobni liječnik. Život je proveo na dvoru perzijskog kneza, kao dvorski liječnik i politički savjetnik. Kao najveći liječnik svih vremena i najveći perzijski znanstvenik bio je najsjajniji predstavnik arapske medicine.

U to vrijeme se Europa mučila s dogmama srednjega vijeka. Kult relikvija onemogućavao je ikakvo znanstveno istraživanje i medicinski napredak europske medicine. Arapska medicina je nasuprot tom, vjerno sakupljala djela klasične grčko-rimske medicine i obogaćivala ih vlastitim iskustvima. Avicenino djelo "Kanon" vrijedilo je za medicinsku enciklopediju i sve do renesanse bilo priznato u svim spornim pitanjima kao službeni udžbenik skolastičke medicine, uz Hipokratove "Aforizme" i Galenovu "Ars parva".

Kad je, u razdoblju renesanse, Paracelsus 1528. godine na trgu u Baselu, simbolički spalio "Kanon", zadao je smrtni udarac ne samo arapskoj medicini nego i galenizmu (grčko-rimska medicina na čelu s Hipokratom i Galenom). Započela je reforma praktične medicine.

Avicena je živio vrlo neurednim životom. Bio je alkoholičar skoro cijeli svoj životni vijek. Provodio je noći, pišući svoja djela, a vinom je kako je on to znao reći, "održavao svježinu duha". 

Od posljedica pića je i umro relativno mlad u 57. godini života. Medicina je time izgubila jednoga od velikih autoriteta.