Multidimenzionalnost kluba i skidroasi
Često sam u govoru upotrijebila multidimenzionalni, miješani. Od prvog početka rada klubova bilo je svakomu jasno da nije alkoholizam jedini problem obitelji koja je ušla u klub. Velik dio obitelji je imao niz drugih problema, ali se nije organiziralo specifično liječenje. Mi smo negdje prije više od 10 godina na taj način multidimenzionalnost uključili kompletno u rad kluba.
U praktičnom smislu to podrazumijeva sljedeće: poremećaj, tj. duševne i psihičke smetnje, uzimanje drugih psihoaktivnih sredstava, nasilno agresivno ponašanje, starost, beskućnici - skidroadsi. Još prije puno godina suradnik prof.dr. Hudolina, doc.dr. Nebojša Lazić, obranio je doktorsku disertaciju o temi skidroadsi u Hrvatskoj. Skidroadsi - beskućnici s poremećajima i teškim kroničnim somatskim bolestima.
Suradnik prof. dr. Hudolina, a kasnije šef neuropsihijatrije u Banjoj Luci, dr. Maglajlić organizirao je svake godine kongres o prometu i alkoholu gdje su mnogi od nas prisustvovali. Ja bih samo rekla što to znači u praktičnom smislu.
Mi smo to uveli u diskusiju, organizirali smo dopunske tečajeve i seminare gdje smo dobili informacije o svim tim poteškoćama te smo onda uveli osobe s tim smetnjama u klubove, i to po sljedećem principu: da je u klub moglo ući 80% obitelji s problemom samo alkoholizma i 20% su bile obitelji s kompleksnim problemima. Znači, ako klub ima 12 članova, tj. 12 obitelji, a mislim da ne smije imati više, onda 20% su dvije obitelji. I to, ili samo droga, ili samo psihičke smetnje i drugi problemi. Ali ne smije prijeći tih 20% jer se tada klub transformira u nešto drugo i ne služi onomu čemu klub treba služiti.
Tako da klubovi danas nisu samo za rješavanje problema alkoholizma.
Antropološka spiritualnost
Jedan od pojmova koji je uveden negdje 1992. godine u rad klubova liječenih alkoholičara jest antropološka spiritualnost. Najteže je bilo na Prvom kongresu antropološke spiritualnosti, koji smo organizirali za klubove liječenih alkoholičara u Italiji, u Asiziju, definirati antropološku spiritualnost. Što je zapravo to? Kad se sažme sve ono što antropološka spiritualnost obuhvaća, može se reći da je to opća kultura življenja i opća ljudska kultura.
Međutim, bilo je žućnih diskusija i drugih diskusija tijekom svih tih kongresa koji se redovito održavaju. Tako je i ove godine u Asiziju bilo izneseno niz stavova o tim spiritualnim poteškoćama.
Među ostalima, već 1994. godine, na Drugom kongresu antropološke spiritualnosti, prof. dr. Vladimir Hudolin je rekao da među različitim drugim poteškoćama, koje se javljaju tijekom alkoholom izazvanih poteškoća, jedan od važnih problema je i gotovo konstantna spiritualna poteškoća. U toj
poteškoći vidim problem koji je determiniran neprihvaćanjem sebe samoga, ne prihvaćanjem ponašanja i uloge koju ja imam u zajednici, ne prihvaćanje postojanja socijalne kulture i socijalne pravde.
Ta poteškoća je vezana uz osjećaj nemoći da se razumije i da se ta nemogućnost riješi. Vrlo brzo pokazala se potreba da se u klubovima, kada se uvede antropološka spiritualnost i počne diskutirati o toj razini, da se kaže kako se ona može dijagnosticirati.
I tada je predloženo sljedeće: te poteškoće vezane uz antropološku spiritualnost nisu specifične za one koji rabe alkohol ili drogu, nego ih doživljavaju različite vrste ljudi a postoje u zajednici i na čitavom svijetu - svi imaju tih poteškoća. Potrebno ih je dijagnosticirati rano i ne pobrkati to sa psihičkim problemima i somatskim simptomima.
U Hrvatskoj smo imali priliku u vrijeme rata vidjeti kako antropološka spiritualnost može biti uzrokovana i ratom.
Za rad u klubovima liječenih alkoholičara preporučuje se da djelatnik mora biti u stanju što ranije prepoznati spiritualnu poteškoću, stimulirijaći rast i sazrijevanje. Drugim riječima, stimulirajući jedan longitudinalnu progresivnu promjenu prema perfekcionizmu koji međutim, kako što svi znamo, ne može biti nikada dostignut jer kada bi bio dostignut, bio bi to kraj ljudskih napora. Ali svi nastojimo ići u tom smjeru.
