Marihuana je droga. Možda je ona manje štetna od onih ostalih i možda ne izaziva tešku ovisnost, ali je ipak droga. Neki čak tvrde da ona ne zaslužuje taj epitet. Pa dobro. Dakle, možda marihuana i nije droga, ali je u svakom slučaju anestezija, kao što su to i alkohol i cigarete a stvar s anestezijama, bile one lake ili teške, legalne ili ne, stoje tako da one trenutačno ublažavaju bolna iskustva koja nosi život i istodobno ne dopuštaju da se ta ista iskustva prožive i tako ugrade u osobni duhovni rast i razvoj. Na taj način ljudi postaju neotporni na život takav kakav jest i uvijek nanovo traže nove anestezije. Hoćemo li čovjeku olakšati život ako legaliziramo još jedno sredstvo ovisnosti? Moje mi iskustvo o boravku u komuni, u Ivanovcu, govori da nisu svi koji su kušali marihuanu postali ovisnici, ali ovisnici koji se tamo liječe velikom su većinom počeli svoju ovisničku karijeru upravo tom čudnom biljkom.
I život je čudna biljka. U životu uvijek nešto boli. Ako se radi o fizičkoj boli, tu je cijela paleta analgetika i ljudskog suosjećanja da nam pomognu. Međutim, ako se radi o duhovnoj boli, tada smo osuđeni samo na ljudsko suosjećanje i drogu, hoću reći - anesteziju. Ali kada dodijamo našoj okolini i dođemo na liječenje nekih od cijele palete ovisnosti, tada nas suoče i s trećom mogućnošću.
Međutim, to je upravo ono što smo nekada davno pokušali anestezirati marihuanom, alkoholom ili nekom težom drogom. U mogućnosti da opišemo što je to, a terapeuti zbog toga tomu i ne mogu dati ime, suoče nas s odgovornošću i to s onom najtežega oblika: odgovornošću za samoga sebe.
Odgovornost je izrazito duhovna komponenta. Jednako kao što je to i ljubav, a ljubav je život. To pak ne možemo shvatiti promatrajući vlastiti život, jer ljudi su po prirodi kratkovidni i ne vide svoj život onakvim kakav jest. Zato je i teže liječiti mlade ovisnike, jer oni nemaju pogled u budućnost. Oni nemaju djece, a djeca nam mogu puno reći o nama samima. Naprosto, ne možeš shvatiti život ako ga sam ne
začneš.
Na taj način cjelokupni problem ovisnosti, a ne samo eventualne ovisnosti o marihuani, možemo smjestiti u obitelj, jer tamo život i nastaje. Poput ljubavi, tako se i droga uvlači u obitelj. Kako život nastaje sa seksom, tj. spajanjem stanica polovičnih brojeva kromosona i tako stvara nove jedinke, tako nastaje i spajanjem dva komplementarna duha, i u tom procesu stvara kompletnu osobnost. Hoće li se u svemu tome kroz neku pukotinu uvući i neka ovisnost, pa bila to "samo" ovisnost o marihuani, ovisi o obiteljskoj odgovornosti, ma što to značilo.
