SUPERVIZIJA 
SUPERVIZIJSKI SASTANAK U MAKSIMIRU

Dana 31. svibnja 2000. g. održan je supervizijski sastanak Udruge klubova liječenih alkoholičara Maksimira. U Maksimiru djeluje pet klubova: Maksimirska naselja, Barutanski jarak, Bukovac, Tratinčica i Dinko Šimunović. Stručni djelatnici su: prim.dr.Darko Breitenfeld, dr. Srđan Marušić, dr. Jadranka Juraj, dr. Darko Arnold i Štefanija Matić, soc. radnica.

Sastanak je svojom nazočnošću uveličala i svojim izlaganjem stručno obogatila prof.dr. Višnja Hudolin.
Nazočili su predstavnici područne zajednice, predstavnici Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KB "Sestre milosrdnice" i Psihijatrijske bolnice Jankomir, predstavnici drugih klubova i, naravno, stručni djelatnici i članovi maksimirskih klubova.

Sastanak je započeo svečano, izvedbom dviju kompozicija duhovni glazbe benda "Belcanto".
Sastanak je vodila predsjednica Udruge klubova liječenih alkoholičara Maksimira Zdenka Majkić. Uvodnu riječ održao je prim.dr.Darko Breitenfeld. Slijedilo je izvanredno sveobuhvatno izlaganje prof.dr.Višnje Hudolin.

U kratkim izvješćima iz klubova upoznali smo se s njihovim djelovanjem i problemima. 
Gosp. Ivan Prpić iznio je kratki prikaz o pogubnosti pušenja, prigodno na Svjetski dan nepušenja.

U diskusiji je sudjelovala direktorica Centra za soc skrb, pozvavši klubove na suradnju s njihovim Centrom. U svojstvu supervizora svoje viđenje djelovanja maksimirskih klubova iznijela je mr.sc.dr.Vesna Golik-Gruber. Sudjelovali su i mnogi drugi, te se sastanak prilično oduljio.
Zakuska, koja je poklon Kršćanske adventističke crkve, gotovo se ohladila. Bio je to burek sa sirom. Pravo iznenađenje, jer to još nismo imali niti na jednom skupu.

Doista sadržajan i dug sastanak, preko tri i pol sata, a još se je toga imalo za reći.
Može se reći da Udruga i klubovi Maksimira rade uspješno i za pohvalu je što su organizirali otvoreni sastanak, te su se predstavnici područnih službi, ponajprije socijalne, mogli upoznati s njihovim djelovanjem. Ispostavilo se je, naravno, da se međusobno ne poznaju, a da bi se zajedničkom suradnjom moglo mnogo postići na rješavanju problematike vezane uz pijenje i alkoholizam.

Zaključci:

1. Udruga klubova Maksimira radi uspješno, redovito se sastaje i koordinira međusobni rad.

2. Postupno raste broj članova u svim klubovima.

3. Rad svih klubova se poboljšava, tako npr. u Klubu Bukovac na sastanke dolaze obitelji s djecom, a Klub Dinko Šimunović je aktivno sudjelovao na Prvoj hrvatskoj konferenciji o alkoholizmu u Opatiji.

4. Mreža klubova Maksimira oslabljena je za jedan klub. Nažalost, to je bio prvi hrvatski klub. Vodio ga je dostručni djelatnik, koji je počeo razvijati osobni koncept rada, te se s vremenom potpuno odvojio i djelovao je izvan koncepta Zagrebačke alkohološke škole, Zajednice klubova Zagreba i Udruge Maksimira. Nakon smrti supruge prestaje raditi u klubu i klub se gasi.

5. U Klubovima Udruge Maksimir djelatnici su vrhunski stručnjaci - alkoholozi.

6. Klubovi imaju velik broj starih članova i mali priljev novih, budući je to područje koje pokriva KBC Rebro, gdje ne postoji program liječenja alkoholizma.

7. Slaba je povezanost klubova sa službama koje djeluju na rješavanju problematike vezane uz pijenje i alkoholizam na tom području, što nameće potrebu bolje suradnje.

Copyright 2000  Webmaster&Design:


moravek.org