O RADU KLUBA

Stjepan Pokas,
sedmogodišnji apstinent i predsjednik Kluba "Bukovac"

Klubove liječenih alkoholičara čine skupine ljudi koji su ugrožene prekomjernim pijenjem alkohola. Svaki član kluba mora biti svjestan da nikad više ne smije ni kušati alkohol, a kamoli ga ponovno uvrstiti u svakodnevni užitak. Članovi kluba moraju se uzajamno potpomagati, te se stoga trebaju što više družiti, kako s članovima svoga kluba tako i s ostalim klubovima u svome gradu, pa i državi. Svaki pojedinac mora raditi na promidžbi borbe protiv alkoholizma, upozoravati društvo oko sebe, ali i šire na opasnosti od te opake bolesti. Niti jedan član ne smije biti previše siguran da nikada neće recidivirati. U slučaju da se to dogodi, njegova je obitelj dužna zatražiti pomoć od članova kluba, koji su dužni priskočiti u pomoć te svojim znanjem i iskustvom pomoći ugroženom članu i njegovoj obitelji. Nakon recidiva povećanu pozornost treba posvetiti samom recidivistu kako se recidiv ne bi ponovio. Za svakoga oboljelog najvažnije je da bude iskren prema članovima obitelji i kluba, ali najviše prema samomu sebi kako bismo svi zajedno saznali uzrok recidiva. Uzajamno druženje obitelji jedna je od prevencija u borbi protiv recidiva te stoga mogu poručiti ovo: "pojedinac je slab, obitelj je jača, klub je još jači, a svi zajedno smo najjači. " Za sve koji misle da im alkohol smeta, najbolje je da se na vrijeme obrate najbližem klubu ili zdravstvenoj ustanovi i iskreno iznesu svoj problem. Klub nije niti sudnica, ni ludnica, nego je udruga koja je spremna pomoći svakomu samcu ili obitelji koje ugrožava alkohol. Osnovna je zadaća kluba pomoć oboljelima, ali i rad na prevenciji kako bi se smanjio broj oboljelih.

Meni osobno veće je zadovoljstvo kad klub ima optimalan broj obitelji, tj. između šest i dvanaest, jer tada svaki član može iznijeti svoje probleme i zapažanja. Pasivan član udruge ( kluba ) potencijalni je recidivist, dok aktivni mnogo manje razmišlja o pijenju, a više o borbi protiv pijenja. Ako se netko brine da je klub malen, tj. da ima malo članova, ne treba biti znak za uzbunu, jer to može biti i znak da klub dobro radi na prevenciji pa je stoga manje novih članova. Po mom mišljenju, klubovi koji imaju mnogo članova, ali i puno recidiva, trebali bi preispitati svoj rad nakon svakog recidiva, jer su recidivi pokazatelji rada kluba. Redovite godišnje skupštine važne su za članove zbog vrednovanja uspjeha ili neuspjeha u minuloj godini. Mladi apstinenti dobivaju diplome za uspješnu apstinenciju, a stari apstinenti iznad deset godina priznanja za dugogodišnju apstinenciju i rad u klubu. Mladi članovi dužni su s članom obitelji redovito dolaziti na sastanke, a stari što je moguće više radi sebe, ali i radi potpore novim članovima. Rad kluba vodi predsjedništvo i tajništvo kluba, a stručnu terapiju terapeut koji je za to stručan. Predsjedništvo i tajništvo kluba dužno je osigurati prostorije, financije i druga materijalna sredstva za uspješan rad stručnog terapeuta. Radom u predsjedništvu ili tajništvu svaki član učvršćuje svoju apstinenciju i rehabilitaciju kako bi normalno funkcionirao u obitelji i društvu. Apeliram na mlade apstinente da više pažnje posvete svojoj edukaciji jer time pomažu sebi i svojoj okolini. Zdrav pojedinac i zdrava obitelj garancija su za zdrav rad kluba. Klub treba težiti unaprjeđivanju svoga djelovanja i okretati se budućnosti unaprjeđujući ideje dr. Hudolina, dr. Langa i ostalih koji su predvodili borbu protiv alkoholizma. Samo stalni oprez i nova saznanja o alkoholizmu bit će jamstvo za uspješnu i dugotrajnu apstinenciju.

-->