Alkohol u očima vjerskih zajednica

ODNOS ŽIDOVSTVA PREMA PIJENJU VINA I DRUGIH ALKOHOLNIH PIĆA

U svijesti svakoga Židova trajno je nazočna spoznaja o nekontroliranome i društveno nepoželjnome ponašanju prvoga čovjeka koji se opio vinom, Noaha, te zastrašujući grijeh nesvjesnoga incesta nećaka židovskoga praoca Abrahama, Lota, koji je u opijenosti vinom, premda zapravo nevin za grijeh, začeo djecu sa svojim kćerima. Noah se nakon buđenja iz opijenosti morao pomiriti sa zauvijek razrušenom idilom obiteljskoga života, a Lot s gubitkom mjesta medu židovskim praocima.

Brojni midraši (pripovijedna tumačenja biblijskih likova i dogadaja) obrađuju motive opijenosti alkoholnim pićem, a talmudski propisi neupitno takvo stanje određuju kao obredno nečisto. U Mojsijevu petoknjižju navedeno je da Bog može svećenika kazniti smrću ako pristupi hramskome oltaru pod utjecajem alkohola. Ako bi sudac bio pod utjecajem alkohola, ne bi mu bilo dopušteno sjediti u sudištu. Osoba ne smije moliti pod utjecajem alkohola, a ako to čini, molitva ne vrijedi, te je poput molitve idolima a ne Bogu. No ipak je svaki svjetovni posao, učinjen uz utjecaj alkohola, pravno valjan, a osoba pod utjecajem alkohola (ako ga je uzela svjesno) odgovorna je za počinjeno kazneno djelo ili grijeh. Židovstvo je duboko svjesno opijajuće moći vina i puno opomena o tome.

Pa ipak, u židovstvu se vino poštuje kao jedna od - uz maslinovo ulje - najvažnijih tekućina i najvažnije (proizvedeno) piće. Vino i kruh blagoslivljaju se u okviru obveznoga subotnjeg obreda te prigodom nastupanja i trajanja više blagdana tijekom godišnjega ciklusa, prigodom obrezivanja novorođenoga dječaka i prigodom vjenčanja. Dapače, uz neke je blagdane obvezna količina vina dosta velika (oko šest decilitara u četiri obroka, tijekom obreda koji traje nekoliko sati i uz koji se uzima dosta hrane). I, dakako, tu je blagdan Purim, koji slavi izbavljenje iz smrtne opasnosti što je zaprijetila cijelomu židovskomu narodu još u doba njihova boravka u Perzijskome carstvu. Uz ovaj blagdan pobožni bi se Židovi trebali napiti (!!!) pijući mnogo alkoholnih pića, ne samo vina već i drugih. Stvarni je izvor običaja u poganskim obredima tjeranja zime i očekivanja proljeća (Purim pada u veljači/ožujku). No, u praksi se danas i veoma pobožni, osim takozvanih Hasida prepoznatljivih po crnoj starinskoj odjeći, šeširima i velikim bradama - tek više ili manje dotaknu alkoholnoga pića a raspoloženje purimske proslave stvara se drugim načinima.

Uz uzimanje vina u najsvetijim prigodama, uz purimski običaj napijanja, kako to da je židovstvo uspjelo sve donedavna imati stopu alkoholizma veoma blizu nule? Odgovor je jednostavan. Židovstvo je sustav visokokontroliranih društvenih ponašanja i odnosa, velike discipline u privatnome i društvenome životu, te velikoga poštovanja prema svetim stvarima. Takav sustav pojedincu nameće društveno zajedništvo pa i nadzor. Ovo je u vrijeme prije emancipacije Židova i njihove akulturacije u euroameričku kulturu dostajalo za uspješan nadzor nad alkoholizmom. Dakako, uz akulturaciju ušla je i u krug židovskoga naroda sloboda pojedinca da više odlučuje o svome životu, noseći svoje prednosti i mane. Židovi počinju piti pivo i žestoka pića, te piti alkohol i u društvenim prigodama, dok je do tada uzimanje alkohola bilo ograničeno na sudjelovanje u vjerskome obredu i strogo nadzirano, a dopušteno pijanstvo ograničeno na dan purimskoga blagdana. Tako i danas više asimilirane židovske zajednice imaju više problema s alkoholizmom svojim pripadnika, dok ortodoksne zajednice gotovo nemaju toga problema.

 Copyright  1997, 2000     Webmaster&Design:
moravek.org
info@moravek.org