Pušenje, alkohol i droga među učenicima

(ili PAD u srednjoj trogodišnjoj strukovnoj školi)

Uprava za školstvo Ministarstva prosvjete i športa organizirala je 20. svibnja prošle godine anketu u svim školama Republike Hrvatske. Iz opširne anonimne ankete od 29 pitanja i njene obrade koju sam uradio za našu školu, ovdje ću zbog prostora i same teme iznijeti rezultate odgovora na samo tri pitanja, i to zbirno za sva tri razreda škole.

tablica 1.

Iskustva s roditeljskih sastanaka nam govore da je roditeljima pušenje, alkohol i droga pomalo nezgodna tema za razgovor. Danas roditelji a i dio nas nastavnika, nažalost, znaju puno manje o drogama od njihove djece. Također mnogi roditelji nisu svijesni kako je živjeti u svijetu njihova djeteta - svijetu koji ne samo da je kompleksniji i stresniji nego što je bilo u doba naše mladosti, nego je u njemu zaživjela i određena "kultura droge i alkohola" koje prije nije bilo.

Neki roditelji i pored mnoštva dokaza odbijaju prihvatiti da njihovo dijete ima probleme. Oni su često posljednji koji spoznaju da im je dijete postalo ovisnik. Uobičajene reakcije roditelja su ljutnja, negiranje, grižnja savjesti, osjećaj neuspjeha.

Na koordinaciji Saveza KLA Zagreba u studenom prošle godine, na pitanje jednog sudionika o prevenciji alkoholizma već u osnovnim i srednjim školama, stekao se dojam da o tome nitko ne zna ništa i kao da se ne radi u tom smislu ništa. Ovo je sada druga školska godina da u godišnjem planu i programu rada svake srednje škole u Republici Hrvatskoj mora postojati program prevencije zlouporabe sredstava ovisnosti za tekuću školsku godinu. On se radi prema Naputku o školskim preventivnim strategijama i županijskom školskom preventivnom programu zlouporabe sredstava ovisnosti.

Temeljni cilj programa je smanjiti interes mladih za uzimanjem sredstava ovisnosti i to kroz provođenje i ostvarivanje raznih zadataka od kojih ću navesti samo neke:

- poticanje i pomoć u ostvarivanju kvalitetne dvosmjerne komunikacije učenika i nastavnika; - poticanje i pomoć roditeljima u pronalaženju pravih odgojnih pristupa; - prepoznavanje i posebna individualna skrb o pojedincima iz visokorizične populacije i dr. U programu su određeni ustroj i nositelji, smjernice osmišljavanja, posebnosti programa za dotičnu školu, detaljna razrada aktivnosti (sadržaji, rok i nositelji), financiranje te na kraju i vrednovanje programa.

S ciljem sprječavanja pušenja, alkohola i droge (PAD) te radi provođenja školskog programa prevencije zlouporabe sredstava ovisnosti, osnovana je u listopadu '99. grupa EKO&PAD čiji uži stručni dio čine: inicijator i autor ovog članka, pedagog škole, knjižničar po struci prof. sociologije, voditelji turnusa i liječnik školske medicine. U širi sastav uključeni su učenici, posebno novinarska grupa. Uz ostale aktivnosti, redovito po školi postavljamo didaktičke plakate s edukativnim sadržajima o pušenju, alkoholu i drogi.

I za kraj...

Najbolja i najuspješnija prevencija bilo kojeg oblika neprihvatljivog ponašanja jest zdrava obitelj u kojoj se svaki član osjeća prihvaćen, voljen, vrijedan i bitan. Što je obitelj oskudnija u odgoju i nefunkcionalnija u svojoj organizaciji to je veća odgovornost na školskim ustanovama. Škola je mjesto gdje se propusti iz obitelji mogu popraviti, ali i pogoršati. Ona svojim pristupom mora poboljšati kvalitetu života mladih. Stoga držimo da bi naš zajednički najvažniji zadatak bila opća reforma odgojno - obrazovnog rada u školama i integracija novog pristupa odgoju. Čini se da današnja škola ipak previše ograničava, traži i očekuje, da učenike i dalje tretira više kao objekte nego kao subjekte, te da su nastavnici i učenici vrlo često na suprotnim stranama. Vjerojatno bi prvi korak u toj reformi trebalo biti sažimanje obrazovnog dijela programa svakog predmeta u najnužnije sastavnice.

Posebno je osjetljivo razdoblje adolescencije, koje je ionako burna faza životnog razvoja u kojoj su mladi pod znatno većim rizikom da u raznim neprihvatljivim oblicima ponašanja nađu svoju alternativu. Upravo u tim godinama traženja vlastitog identiteta, važno je da škola bude mjesto gdje će se doživjeti uspjeh i zadovoljstvo, potvrda sebe, svojih sposobnosti ali i autonomije, mjesto gdje se mlada osoba osjeća prihvaćena i shvaćena.