Odrastati bez alkohola

Zdravlje je stanje kad u organizmu normalno rade svi organi, a uz to se dobro osjećamo. To je tjelesno, mentalno, psihičko i duhovno blagostanje. Biti zdrav znači biti sretan, snažan, sposoban za suočavanje sa životnim problemima i njihovo uspješno rješavanje. To znači zadovoljstvo, sigurnost, prijateljstvo, ljepotu i ljubav. Biti zdrav znači zdravo promišljati, zdravo živjeti i zdravo se ponašati.

Alkohol je bezbojna, zapaljiva i ispariva tekućina. Čestim unošenjem različitih alkoholnih pića u organizam čovjek postaje alkoholičar, odnosno ovisnik o alkoholu koji ga postupno nagriza i razara te odvodi u pakao asocijalnog ponašanja. Takav čovjek uništava sebe, svoju obitelj, prijatelje, poznanike i cijelo društvo.

Nema nejasnoća i dvojbi što izabrati - ZDRAVLJE ILI ALKOHOL? Jasno je da bi svatko odabrao ono što je dobro, ali je li tako u životu? Povijest nas uči da nije, jer uz svjetlost uvijek postoji i tama, uz dobro, nažalost, ide i zlo, a na ljudima je da izgrade svijet dobrih i svijetlih putova kojima će koračati njihovi naraštaji. Samo dobrom suradnjom, odricanjem, entuzijazmom, odgovornošću i strpljivošću zdravstvo i školstvo može učiniti velike pomake u promicanju zdravstveno-odgojnih programa među djecom i učenicima, ali i među odraslima. Trebamo učiti jedni od drugih.

Alkohol je jedna od najraširenijih i društveno prihvatljivih tolerirajućih ovisnosti. Ponegdje je čak češća pojavnost od pušenja. Sve ovisnosti su prema zdravstvenoj klasifikaciji proglašene bolestima.

Upravo po tome što su prešutno dopuštene i društveno prihvatljive norme ponašanja. Danas je to, kao i prijašnjih desetljeća, postalo općeprihvaćeno ponašanje, a niti jedna proslava ne može se osmisliti bez alkohola. Taj tihi ubojica postupno i sustavno uništava odrasle pa tako i našu djecu i mladež, a svi oni koji misle da je to isključivo zdravstveni problem zapravo nemaju pravo.

Još ni jedno dijete na svijetu nije odraslo bez nečije pomoći, a dokazano je da se najbolje uči na primjerima drugih i odrasli su ti koji nameću stilove življenja svojoj djeci, svjesno ili nesvjesno. Znači, odgoj je vrlo bitan čimbenik i sastavni je dio odrastanja svakog pojedinca.

Kakav odgoj dajemo, živimo i promičemo, takvu ćemo imati budućnost.

Možda danas treba istaknuti kako odrasli ljudi tek nakon 12-15 godina uzimanja alkohola postaju ovisnicima, dvadesetogodišnjacima treba za to pet godina, a petnaestogodišnjacima samo šest mjeseci. Ili, dok je odraslim osobama, bez obzira na toleranciju, smrtonosna koncentracija 5-6 promila alkohola u krvi, za maloljetnike i 2 promila mogu biti smrtonosna.

Županijski koordinatori školskih preventivnih programa koji u suradnji s povjerenstvima u odgojno-obrazovnim ustanovama diljem Republike Hrvatske savjesno, predano i strpljivo promiču zdravlje i odgovorno ponašanje među djecom i mladima i njihovim roditeljima, dostavili su podatke o provedenim anketama o pojavnosti svih ovisnosti među mladima. Obrađeni su u veljači ove godine i evo samo nekoliko bitnih pokazatelja, svima nama za razmišljanje.

U jednoj našoj većoj županiji u unutrašnjosti, 55 posto ispitanih učenika i učenica srednjoškolaca pije alkoholna pića. Pet posto pije redovito, 50 posto povremeno (misle na "tulume", proslave rođendana, zabave i sl.), a 45 posto ih ne pije.

Šezdeset i tri posto ispitanih srednjoškolaca u jednoj priobalnoj županiji uzima alkoholna pića. Devet posto pije redovito, 54 posto povremeno, a 37 posto ne pije.

Institut za društvena istraživanja "Ivo Pilar" proveo je prošle godine anketu među srednjoškolcima, priređenu na stručno-znanstvenim načelima, na reprezentativnoj skupini učenika u cijeloj Republici Hrvatskoj.

Izdvojila bih samo dva pokazatelja vezana uz problem pojavnosti, raširenosti i uzimanja alkohola.

Dob u kojoj se najčešće poseže za alkoholom je do 14. godine. Dvadeset posto djece počinje uzimati alkohol do 14. godine, do 15. godine postotak je niži i iznosi 14,2 posto, a do 16. godine samo 1,6 posto.

Alarmantan je podatak da je 51 posto učenika I. razreda srednje škole pilo u posljednjih mjesec dana, 63 posto učenika II. razreda, 66 posto učenika III. razreda, a čak 68 posto maturanata pije.

Zastrašujući je podatak koji govori da su učenici i učenice I. razreda odgovorili da ih je 81 posto probalo alkoholna pića u svom životu, II. razreda 88 posto, III. razreda 90 posto, a IV. razreda čak 92 posto

Trebali bi se zapitati što nam te brojke govore i koje su poruke mladih upućene nama odraslima!

Što oni koji piju povremeno ili redovito poručuju odraslima? Na pitanje kako se osjećaju kad piju alkohol, odgovorili su:

- Ništa posebno, sve je obično;
- Alkohol omamljuje;
- Nemam osjećaja, pijem iz dosade;
- Grozan osjećaj, kao da si pola metra iznad zemlje;
- Svaka popijena kap vuče me na drugu;
- Osjećaj neovisnosti i slobode;
- Zaboravljam na svoje probleme.

Na pitanje kakvu bi poruku uputili ovisnicima o alkoholu odgovorili su:

- Alkohol stvara neprijatelje, tj. ljudi pod utjecajem alkohola postaju nervozni, agresivni. Je li to potrebno?
- Alkohol pravi budalu od čovjeka, želiš li i ti to biti?
- Alkohol ne rješava brige i probleme, on ih stvara.
- Udahni malo!
- Uzimajući alkohol, uništavate sebe, svoju obitelj i sve oko sebe.
- Tko pije, loše misli.
- Bolje trijezan gledati malo ružniji svijet, nego pijan malo ljepši svijet, ali potpuno lažan i nestvaran.
- Alkohol uništava iznutra i izvana.
- Ima i drugih načina zabave.
- Želja za alkoholom u našoj je psihi kad smo razočarani, ali, mi smo jači od toga, možemo reći ne.
- Postanite ovisni o športu, voću i ljubavi.
- Zlo koje treba iskorijeniti iz života mladih, pomozite nam!

Odgovori učenika sadrže dio ljudske motivacije prema alkoholu, odnosno na njih se preslikavaju modeli ponašanja odraslih.

Odrastanje jednog adolescenta ima krivudav put i stoga se trebamo zapitati što sve nudimo mladima u ostvarivanju njihove potrebe za samopokazivanjem, samopoštovanjem i prihvaćanjem, jer kad se dogodi ovisnost, tad je kasno misliti na prevenciju, tada treba liječiti. Mladi se zapravo odgovornije ponašaju prema životu i zdravlju od nas odraslih, pa bismo trebali učiti od naše djece i učenika.

Ovdje bih istaknula još jednom prigodne riječi Svetog Oca, izrečene 4. listopada 1998. godine u Solinu, koje nam poručuju: "Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja, bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko. Trebate znati prepoznati prave, a ne prividne vrijednosti."

Zar odraslima nije jasno da je srednjoškolsko doba doba znatiželje, dokazivanja, bježanja od problema, rada i obveza, ali to je i vrijeme određene krize u odnosima mladih i starijih, u kojima se mladi zatvaraju u svoj svijet, a odrasli samo zabranjuju i kritiziraju. Tako treba mladog čovjeka osnažiti u njegovoj osobnosti, pomoći mu u procesu odrastanja da bude zdrav, sposoban i ponosan mlad čovjek?

Mi, učitelji! Rođeni smo istog časa kad se pitanje vinulo s dječjih usana. Mi smo oni čija su imena i lica odavno zaboravljena, ali naše će poduke i lik biti zauvijek u sjećanju i postignućima naših učenika. Zato ne zaboravimo da unatoč zemljovidima, formulama, glagolima, pričama i knjigama trebamo učenike učiti o njima samima, jer treba upoznati cijeli svijet prije nego što saznaš tko si. Djecu i učenike valja poštovati da bi oni poštovali druge, a i sami sebe.

U sustavnim školskim preventivnim programima radimo na promicanju i osvješćivanju humanizacije odnosa i razvijamo demokratska načela komunikacije u ozračju suvremenih pristupa kvalitetnijoj hrvatskoj školi. Potičemo interakciju primjerenih odnosa između odgojitelja, djece i roditelja, profesora, učenica i učenika te njihovih roditelja. Naime, pomažemo učenicima u njihovom odrastanju i sazrijevanju te promičemo spoznaje o:

1. sposobnostima rješavanja problema
2. pružanju pomoći u životnim odlučivanjima
3. socijalnoj potpori (poglavito suradnja roditelja i škole)
4. poboljšanju kvalitete života djece i učenika
5. pravilnom organiziranju slobodnog vremena djece i učenika
6. kvalitetnoj ponudi športskih i drugih kreativnih sadržaja
7. smanjivanju interesa za sredstva koja izazivaju ovisnost, a poglavito ih potičemo na osmišljavanje života bez sredstava ovisnosti.

Sustavnim pristupom radu obuhvaćeni su svi čimbenici školskog sustava od predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola do učeničkih domova, ali i obitelj i šira zajednica. Držimo da se samo zajedničkim radom mogu osmisliti i provesti dobri programi prevencije koji će zadovoljiti sve razine i suradnički podnijeti teret pošasti koja se zove ovisnost.

Roditelji i ostali odgojitelji trebaju svojim primjerom pokazivati kako se može živjeti bez alkohola, a sve velike i male probleme treba rješavati razgovorom, međusobnim povjerenjem i ljubavlju, a ne bijegom u ovisnost.

Naša poruka s ovog znanstveno-stručnog skupa jest da osnaženi prihvatimo istinitu spoznaju koja kaže:

Planine mogu pomaknuti samo oni koji su u djetinjstvu pomicali kamenčiće.

U svakom čovjeku ima razuma,a u svakom razumu težnja je ka dobru.
Erazmo   

Činimo sami ono što preporučamo drugima.
Don Bosco