Poštovana gđo urednice!
U želji da naš list postane raznovrsniji i sadržajniji predlažem da razmotrite otvaranje rubrike "Novosti iz europskih udruga i klubova liječenih alkoholičara".
Za tu rubriku već imam dosta materijala s obzirom da se dopisujem s više inozemnih liječenih alkoholičara, a stjecajem okolnosti putujem po zemljama gdje je problem alkoholizma društveni problem nedovoljno istaknut kao problem nacije.
Znam da u našem protiv alkohološkom društvu postoji znatan broj članova koji nisu zainteresirani za događaje izvan naše sredine.
Smatram da, ukoliko, želimo biti dio Europe, moramo znati i "problematične" strane "obećanog Zapada". U prilog novoj rubrici šaljem vam članak s ovogodišnjeg seminara u Lignanu, Italija. Primite srdačan pozdrav.
Branko Bojanić
Već drugu godinu za redom održava se međunarodni seminar u Lignanu s temom: "Senzibilizacija za/na alkoholom izazvane probleme- poremećaje, socio-ekološki pristup tim problemima uz primjenu Hudolin metode "(op.-slobodni prijevod autora). Seminar organiziraju udruge Italije (AICAT, ACAT i ARCAT), European School of Alcohology and Ecological Psychiatry i IOGT (Danska-Norveška)
Iz naslova je jasno da se problem alkoholizma tretira kao širi društveni problem, koji se očituje poremećajima u odnosima pojedinac - obitelj - društvo. Za uspješno rješavanje problema (prvenstveno pojedinca i obitelji) nužno je aktivno programirano (usmjereno) djelovanje svih triju navedenih čimbenika.
Razmatranje interakcijskih odnosa između navedenih subjekata, bio je jedan od glavnih razloga nazočnosti seminaru predstavnika iz svih europskih država: Danska, Norveška, Švedska, Litva, Poljska, Slovačka, Bugarska, Portugal, Hrvatska i Italija, zastupani po predstavnicima raznih profesija i statusa od liječnika, liječenih alkoholičara, socijalnih radnika,
med. sestara do tehničkih struka.
Programski je zadatak seminara bio osposobiti polaznike, putem teoretskog i stručnog znanja, da kao
Servant Teacher (dostručni djelatnik) organiziraju u svojim sredinama osnivanje klubova liječenih alkoholičara prema smjernicama i odrednicama tzv. Hudolinove metode.
Zahvaljujući vrlo sadržajnom programu, pristupačnim predavanjima i korisnim raspravama po grupama (okrugli stol), seminaristi su prikupili nužno predznanje da započnu u svojim sredinama ostvarivanje navedenog zadatka. Posebno interesantan i koristan dio seminarskog programa bili su posjeti lokalnim klubovima liječenih alkoholičara kao i alkohološkoj školi (Local School on Alcohol Related
Problems).
Na kraju seminara, redovitim su polaznicima podijeljene diplome - certifikati, i usvojeni su pismeni zaključci, koje su pripremili organizatori skupa, zajedno s prof.dr. Višnjom Hudolin, znanstvenim suradnikom i koordinatorom seminara.
Posebna kvaliteta seminara jest da se u višednevnom druženju s ljudima iz raznih krajeva Europe prodiskutira zajednički problem (alkoholizam i njegove posljedice), ali s različitih društvenih odnosa i stavova, uključujući neizbježno životni standard i osebujnost navika i ponašanja u pojedinim sredinama.
U svim diskusijama i zaključcima, obveznim nakon rasprave po grupama, polazilo se je od utisaka dobivenih prilikom posjeta klubovima, čime se dokazivala transparentnost teoretskih saznanja u praktičnom provođenju.
Nama, poznavateljima rada po klubovima, bila je prigoda da usporedimo načine djelovanja s našim klubovima, kao i društveno ozračje u kojem klubovi egzistiraju u Italiji i kod nas. Bez namjere da kritički ocjenjujem kvalitetu rada klubova, iznosimo zapažanja do kojih smo došli prigodom posjeta i razgovora s domaćinima, članovima i djelatnicima u klubovima:
· U Italiji danas djeluje više od 2.500 klubova, koji su sastavni dio organiziranog sustava, ali su istovremeno i potpuno samostalne jedinice, pojednostavljeno rečeno, klubovi su u sklopu sustava društvenih institucija, a ne "produžena ruka" bolnica, kao izvaninstitucijski oblik liječenja.
· Opstojnost klubova temelji se na sljedećim uporištima: obitelj, društvena zajednica i crkva (za ovo posljednje navodim činjenicu da od 4 kluba koje sam posjetio, tri su se održavala u crkvenim prostorijama i u svima je bio nazočan mjesni župnik.
· Talijanski su klubovi otvoreni svima, uz preduvjet da svaka novopridošla obitelj mora proći 10 predavanja - sastanaka u lokalnoj "školi alkoholizma".
Klub je otvoren i za druge ovisnike (tablete - droga), uz preduvjet posebnog tretmana senzibilizacije i stručnog znanja dostručnog djelatnika (servant teachera). Postotak tih članova je limitiran, do 20 %.
· Klubovi su neovisni u odlučivanju, od izbora stručnog djelatnika do članarine, koja je dobrovoljna.
Stalna suradnja s lokalnim socijalnim ustanovama osigurava trajnu prisutnost klubova u društvenim zbivanjima sredine (društvena priznatost klubova može se ilustrirati
slijedećim: državne ustanove predložile su zakonsku odredbu da se prometnim prekršiteljima koji su bili pod utjecajem alkohola može izreći kazna - određeni broj sati sudjelovanja u klubovima liječenih alkoholičara.
Ovaj prijedlog odbačen je od strane klubova i njihove organizacije iz razumljivih razloga).
· Usporedo s organizacijom klubova postoji stručna udruga
servant teachera,, koja koordinira i nadzire rad svojih djelatnika. Istovremeno, udruga brine o stručnom usavršavanju svojih članova i uključivanju novih.
Na kraju bih naglasio, da posebno impresionira društveni status koji imaju klubovi u svom okruženju, a što je rezultiralo pozitivnim društvenim ozračjem sredine prema problemu pijenja.
Italija je dokazala rezultatima svoj stav prema alkoholizmu, smanjena je ukupna potrošnja vina za oko 30 %, a potrošnja piva stagnira.
Na kraju, ovom prigodom
zahvaljujemo organizatoru seminara na srdačnom prijemu, kao i na iskorištenoj prigodi da upoznamo istomišljenike iz brojnih europskih zemalja.
