 
 |
Djeca - pozdravni govorMi, djeca liječenih alkoholičara, s radošću pozdravljamo ovaj veličanstveni skup i zahvaljujemo svima na nazočnosti. Vaša nazočnost je jamstvo da nismo sami u borbi protiv najvećega rata, obiteljskoga rata. Moto naših klubova jest Deklaracija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda: "Čovječanstvo duguje djetetu najbolje što mu može pružiti." Nama klub pruža najbolje - trijezne roditelje i obiteljski mir. Koristim prigodu čestitati svome tati godišnjicu apstinencije. Tata, ti si najbolji čovjek na svijetu. Hvala ti, tata! Za mene. Za mamu. Za brata.   KONAČNO IMAM VOLJENOG TATU!ŠejlaDo prije samo nekoliko mjeseci ovaj tekst bi bio potpuno drugačiji, odisao bi tugom, tjeskobom, suzama. Ja sada s ponosom mogu reći da sam kćer bivšeg alkoholičara. To je mom bivšem životu dalo potpuno novi smisao, vratilo je radost na moje lice, toplinu i spokoj u moje srce. Imam šesnaest i pol godina, a ovih šesnaest bih najradije zaboravila, jer malo je lijepog u njima bilo. Sva moja sjećanja na najranije djetinjstvo, moje odrastanje i prelazak u mladost prožeti su tugom. To je bio život bez imalo radosti, jer svaki dan počinjao je bez tate koji je bio vani u kavani a završavao svađom mojih roditelja i suzama moje majke. Zbog tog sam duboko u sebi patila, skrivajući svoju tugu od mame kojoj je i onako bilo previše. Noćima sam odlazila u san gušeći suze u jastuku, da ih ne vidi moja mama, da joj ne bude još teže, a budila se sa strahom od novog dana koji nije donosio ničega dobrog. I tako iz dana u dan prošlo je mojih šesnaest godina. Ali prije sedam mjeseci sunce je ušlo u moj dom, radost ispunila moje srce, osmijeh došao na moje lice. Sve se promijenilo zahvaljujući jednoj plemenitoj ženi i mojim dragim roditeljima. Ja konačno pored sebe imam svog voljenoga tatu. Kada sam mislila da je sve otišlo u ponor, da se moja obitelj raspada, jedna predobra žena, koju gotovo da i ne poznajem, spasila je moju obitelj. Teta Nada Matović, žena koja svoje srce daje drugima, koja je usrećila puno djece, kao što sam ja i moja mama, plemenita žena koja je rođena da voli i prašta, jer mislim da ne zna mrziti, pomogle su mom voljenom tati da se digne s ruba ponora pred kojim je stajao. Ali sav njihov trud bio bi bez uspjeha da moj tata nije odabrao pravu stranu. Odabrao je nas umjesto kavane i zla zvanog alkohol. Najdraži moj tata, hvala ti što si vratio radost u moj život, što si odbacio zlo koje te bilo zarobilo. Hvala ti tata za svaku minutu u ovih sedam mjeseci, jer ni sanjala nisam da u tebi ima toliko nježnosti, toliko ljubavi za nas. Da samo znaš, koliko radosti donosi tvoj topli zagrljaj, tvoje tople nježne riječi upućene bratu i meni. Voljeni moj tata, tvoja odluka da kreneš novim putem sve nas je beskrajno usrećila. Ja znam da si ti samo čovjek, a svaki čovjek ima i svoje slabosti, ako katkad poželiš posegnuti za čašom pića, nemoj tata, molim te, sjeti se svoje Šekice, svoga Nece, kako nas od milja zoveš, sjeti se naše predivne mame, koja te beskrajno voli. Jer samo žena koja voli, može bezgranično praštati i davati, kao što ona čini tebi. Sjeti se, da te svi volimo i da ta čaša nije vrijednija od nas i naše ljubavi za tebe. Polako protekle godine blijede, i uz ovoliku sreću, sve izgleda kao ružan san, koji, nadam se, nikad više neću sanjati: Svakom djetetu na svijetu poželjela bih tatu kakvog sada imam ja. Najdraži moj tatice, svim srcem te voli tvoja Šejla
  moravek.org |