HUDOLINOV RAD U ITALIJI

Hudolin je započeo rad u Italiji 1979., godine održavanjem prvog Seminara senzibilizacije za probleme alkoholizma. Međutim, on je u to vrijeme bio već dobro poznat u Regiji Furlanija-Julija-Veneto sa svojim radom na području psihijatrije i alkohologije. Tako je, među ostalim, sudjelovao na jednom sastanku organiziranom u Psihijatrijskoj bolnici u Udinama, l969. godine. 

Tom je prilikom prvi put u našoj sredini prikazao programe i podatke o klubovima liječenih alkoholičara, koje je započeo osnivati 1964. godine u Zagrebu. 

Treba se sjetiti da je te, 1979. godine Hudolin imao sreće, kao što je kasnije često govorio, da je našao prave osobe, na pravom mjestu: prof. Luciana Florama koji je u to vrijeme bio predsjednik Bolnice u Udinama (sada je aktualni predsjednik talijanskog Udruženja Klubova liječenih alkoholičara), pokojnog prof. Zanuttinia, u to vrijeme sanitarnog (zdravstvenog) direktora Bolnice i dr. Buttola. Dr. Buttolo, primarijus interne medicine, je sa svojim suradnicaima (Lezzi, De Corato, Crasti i mnogi drugi) započeo vrlo energično i s uvjerenjem, tretman alkoholičara prema Hudolinovu pristupu, započetom u Hrvatskoj.

Ja sam u to vrijeme bio mlad, mnogi od nas su bili mladi, on je također bio mlad, možda i mlađi od nas sa svojim entuzijazmom, energijom i vitalnošću koju je pokazivao. 

Danas možemo reći da smo bili svjedoci jednog velikog djela, velikog rada koji se razvijao prvo u Udinama i Furlaniji, zatim u Ventu i Trentinu, te konačno, u svim talijanskim regijama. Bili smo privilegirani da smo mogli surađivati s Hudolinom na mnogim seminarima, simpozijima, sastancima po čitavoj Italiji. Plod te velike aktivnosti su danas više od 25oo klubova liječenih alkoholičara. Tako se ekološko socijalni pristup alkoholnim problemima proširio po cijeloj Italiji, ponajprije preko
klubova liječenih alkoholičara. Taj pristup je danas izazvao velik interes, kao i studije o njemu, na međunarodnoj razini.

Nije bilo lako surađivati s Hudolinom. Želio je uvijek imati pravo. Ali treba reći istinu da je uvijek imao pravo. Mislim da su za to odgovorna dva činitelja: 1. bio je superioran čovjek, rijedak po svojoj inteligenciji i kulturi i 2. znao je slušati, skupljati pisane podatke i zatim ih elaborirati i njima obogaćivati vlastiti pristup problemima alkohola u praktičnom i teoretskom smislu.

Njegova je ideja bila revolucionarna, kako za liječnike i zdravstvene radnike tako i za bolesnike: prema njegovom pristupu svi su bili ponajprije odgovorni za vlastito zdravlje, kao i za zdravlje rugih..

"Bolesnik" i njegova obitelj nisu bili više predmet liječenja, nego subjekti vlastite rehabilitacije i vlastitog osobnog rasta. Liječnici i zdravstveni radnici morali su se adaptirati (npr. alkoholizam je stil života a ne bolest) i promijeniti vlastite uloge u tom smislu, odričući se stanovitih koncepata i određenih privilegija.

Hudolin je danas slavan i poznat po klubovima liječenih alkoholičara, ali bi se, naglašavajući samo taj aspekt, smanjila vrijednost njegovog djela. Danas se sve više javljaju teoretske pretpostavke, ideje i koncepti, koji se temelje na njegovom pristupu. 

Ovdje govorimo o njegovom ekološkom socijalnom sustavu koji nije prilagođen samo psihijatriji i alkohologiji, nego se proteže na čitavo područje ljudskog zdravlja u jedinstvenom smislu: fizičko, psihičko i spiritualno (duhovno) zajedno. 

Njegov ekološko- socijalni pristup obuhvaća zdravlje u zajednici, središnju ulogu pojedinca i obitelji u procesu unapređivanja i zaštite osobnog zdravlja, kao i zdravlja bližnjih, razvijanje programa preve-niranja, što može dovesti do promjena rizičnog ponašanja stanovništva.

Posljednjih je godina Hudolin govorio o spiritualnom pristupu, kao objedinjujućem trenutku svih vidova ljudskog života. Nadasve je mnogo govorio o miru, često s tugom i bolom. Često je govorio o miru među narodima i državama, miru među pojedincima, miru u obiteljima i u društvu. To je i najteža ostavština koju nam je ostavio.
  

Copyright 1999, 2000  Webmaster&Design:


moravek.org