POVRATAK

Božena Drenški,
Klub ''Osvit''

Vraćam ti se opet kao jesenje kiše,
umorna pomalo i stara,
već odavno nakon svih oluja,
ne smiješim se više.
I vraćam ti se kao ratnik na groblje.
Vraćam ti se opet, nije to poraz,
u naručju ti nosim godine i grijeh
u meni je eto prepukao jaz,
zaboravila sam ljubav, govor i smjeh.
Vraćam se uspavanki što ponad kuće šumi,
našem govoru i ognjištu dima.
Vraćam se uznemirena po staroj kaldrmi,
i nosim samoću i gorku prazninu.
Prihvati me zelenilom očiju svojih,
ja ne tražim puno, samo čekam kraj,
u meni podla smrt dane broji,
rastrgana se vraćam u svoj zavičaj.