I OPET SAM NEŠTO NAUČIO

Prim. dr. sc. Željko Marinić,
Psihijatrijska bolnica Jankomir

Još prije Nove godine moj dragi prijatelj i kolega, prim. dr. Breitenfeld, pozvao me na "Mandarina party" što će se održati u kultnom okupljalištu mladih na Savi. Odgovorio sam: "Nema problema, doći ću". No kako se bližio kraj siječnja i moj odlazak tamo, bio sam sve manje oduševljen. Počeo sam s pitanjima: "Što ću ja tamo, što da obučem, kako da se ponaša jedan sredovječni čovjek?" Tražim pomoć na sve strane, pa pitam sinove može li tamo proći tango i valcer i dobivam složni odgovor: "Može, ali na dan penzionera i kada si sam zakupim prostorije i dovedem glazbu". Kakvu opravu staviti na sebe, nemam nikakvu kratku kožnu jaknu, nedostaje mi široki remen, visoke cipele i razmišljam, pa neću ići i gotovo, ali onaj nijemi pritisak raste iz dana u dan, tim više jer se "party" reklamira. I na kraju sam završio tog nedjeljnog poslijepodneva u diskoteci. Čim sam došao, svi moji strahovi su nestali jer je bilo dosta mračno, a mladih "k'o u priči". Ma, nitko me nije zamijetio (osim dragog prijatelja) jer su bili zaokupljeni zabavom i plesom. Izmjenjivali su se plesači, recitatori, zabavljači, a mladi (bilo ih je toga trenutka oko tisuću) su se dobro zabavljali.

Mandarina na sve strane, tisuću dragih, mladih lica imaju svoju poslijepodnevnu zabavu, a ja ne vjerujem onomu što vidim ili što sam pročitao o tome mjestu. Nigdje međusobnog naguravanja, grubih riječi, ozračje užareno. Nitko se nije potukao, redari nemaju posla, ali nema ni pušenja ni alkohola, a "party" je trajao još od 14 sati. Besposleni je barmen za šankom stajao i nije znao što će sa sobom, pa sam ga upitao: "Ja sam mislio da je ovdje drugačije, da je stalno prisutan miris baruta i paklena atmosfera", a on mi odgovara: "Dođite poslije 22 sata kad dođu drugi gosti". Ma, neka se nosi on i drugi gosti, ovo su moji gosti i prijatelji koji znaju dobro provesti poslijepodne, bez incidenta, zabavljajući se na svoj način, ali bez alkohola i cigareta. Jasno da je "Mandarina party" bio tek radni naslov za to poslijepodne, a onda ja mislim, tko kaže da mladi neće voće. Hoće, ali im ga treba ponuditi. Hvala im na toj spoznaji. I opet sam nešto naučio. Ima nade za nas.