Pisma čitatelja | 49

POŠTOVANI GOSPODINE DOKTORE BREITENFELD!

Prije nekoliko dana razgovarao sam telefonom s Vama, a u vezi s mojim liječenjem alkoholizma. Bilo je to prije 20 godina, točnije 1979.U razgovoru Vi ste mi savjetovali da Vam napišem pismo i objasnim o čemu se radi. Stoga pišem ovih nekoliko riječi i vjerujem da će Vam biti drago ovo čuti. Kad sam bio na liječenju u Vinogradskoj, bili ste moj doktor. Ja sam tada donio odluku da prestanem piti i da krenem drugim životnim putem. To sam rekao i Vašoj socijalnoj radnici, zvala se je Ljerka. Rekao sam da ću, kad se vratim kući, osnovati kamp, jer Vela Luka nije imala kampa, a turisti su se pitali zašto ga nema.

Dragi doktore, ja sam krenuo odlučno da bih ostvario sve ono što sam zamislio i uspio sam i mnogo više nego što sam mislio. U meni se pojavio novi poriv koji me stalno gura u nove pobjede i nova planiranja. Narod Vela Luke se pita kako je liječeni alkoholičar sam mogao sve to postići. Njima je bilo čudno već i to što sam se izliječio, a kamoli sve ovo drugo što sam postigao i što ću još postići. Dragi doktore, sve sam to počeo 6 km od Vela Luke na svom imanju gdje nije bilo ničega osim masline i stare ograde. Bez struje, vode, asfalta i drugoga. A sada se tu nalazi Mali Raj. Nabrojit ću Vam nekoliko svojih ostvarenja:

1.kamp II. kategorije "Indel",
2.tenisko igralište,
3.trafostanica,
4.trgovina,
5.telefon i javna govornica,
6.asfalt,
7.polaganje ispita i dobivanje diplome,
8. dobivanje oružja,
9. polaganje vozačkog ispita,
10. pomorski ispit za kapetana,
spomenica Domovinskog rata i mnogo toga što Vam još nisam nabrojio, a što će Vam reći moji dragi prijatelji koji će Vas posjetiti ovih dana.
Dragi doktore, moja je želja da Vi ili netko od Vaših dođe do Vela Luke i da se uvjeri u ovo moje čudo što sam napravio. Mislim da to još nitko u svijetu nije postigao, a to može Vama koristiti kao primjer za Vaše bolesnike. Ako Vi ne možete doći, neka dođe sestra Bernardica. Dragi doktore, toliko za sada. Puno pozdrava od Petra Šimunovića iz Vela Luke!

POŠTOVANA GOSPOĐO MR. SC. DR. VESNA GOLIK GRUBER! POŠTOVANO UREDNIŠTVO!

Zlatko Sabo

Već duže vrijeme pretplaćeni smo na "Alkohološki glasnik", pa je red da se i mi javimo da postojimo i da se predstavimo. Mi smo Klub liječenih alkoholičara "Dr. Mato Golubić" iz Čakovca i jedan smo od najstarijih klubova u Hrvatskoj. Postojimo više od 30 godina i uspješno radimo pomažući osobama koje završe bolničko liječenje ili to žele učiniti. Nakon smrti dr. Mate Golubića, Klub vodi gospodin Josip Lehkec, socijalni radnik kojeg zacijelo poznajete. On odlazi u škole gdje drži predavanja o štetnosti alkohola. Mi, ostali članovi, odlazimo na tribine, kao i u druge klubove naše udruge: Mursko Središće, Sv.Marija, Kotoriba, P.Dubrava, Vidovec.

Nemamo svojih prostorija, pa se sastajemo u prostorijama Centra za socijalni rad. Oni su nam ustupili prikladan prostor. Sastajemo se nedjeljom u 9 sati.Sastanak traje do 10 sati, ali uvijek ostajemo i duže, jer svi imamo još ponešto za reći. Ima nas ukupno 20 obitelji, a uvijek nas dođe barem 10. Teme o kojima razgovaramo su različite. Evo nekih od tema: zašto recidiv, što nakon liječenja, kako dalje živjeti bez alkohola, odnos prema okolini itd. Ja sam Zlatko Sabo, sadašnji predsjednik Kluba. Borbu protiv alkohola započeo sam 1983.godine. Nakon tri godine apstinencije prestao sam pohađati klub i recidivirao. Sve je to trajalo do 1990.godine i od tada sam svake nedjelje u klubu. Mnogo mi pomaže moja supruga koja je medicinska sestra, ali i moja djeca. Bez kluba nema apstinencije.