Iz Klubova

DVADESET PET GODINA RADA KLUBA "PETROKEMIJA"
Nikad nije rano i nikad prekasno

Četvrt stoljeća. Ni mnogo ni malo, ali dovoljno da se spase ljudski životi. Tako razmišlja član Kluba "Petrokemija", Kutina i novoizabrani predsjednik na Godišnjoj skupštini 25. siječnja 1999. godine. Lijepo je gospođa Julijana Horvat u svom tekstu ("Alkohološki glasnik", god. V., br. 1) napisala: "pa mi nismo uopće radili, mi smo se jednostavno družili, sastajali, razgovarali, bodrili jedni druge" . . . Time je sve rečeno.

Ove godine pripremi skupštine posvetili smo nešto više pažnje i to se pokazalo ispravnim, jer je prostor Restorana "Petrokemija" bio ispunjen do posljednjeg mjesta članovima i našim gostima.

A sada nešto o Klubu. Klub broji 42 člana raspoređenih u dvije grupe (A i B). Po 31 član djelatnika Petrokemije, d.d. Kutina (grupa A) i 11 članova djelatnika drugih radnih organizacija i firmi iz Kutine i okolice. Grupu A vodi stručni djelatnik gđa Mirna Bjelić, dipl. psiholog, zaposlena u Petrokemiji, d.d. Kutina, dok grupu B vodi gđa Dubravka Bilobrk, socijalna radnica iz bolnice "Dr. I. Barbot" u Popovači.

Ove je godine dodijeljeno 15 diploma: 9 diploma za jednogodišnju apstinenciju, 2 diplome za trogodišnju apstinenciju, 1 diploma za petogodišnju apstinenciju, 2 diplome za desetogodišnju apstinenciju i 1 diploma za petnaestogodišnju apstinenciju.

Rad Skupštine uveličao je KUD "Moslavina" s tamburaškom grupom, te ženski pjevački sastav "Dunje", pod ravnanjem g. Josipa Ferenčakovića. Moram napomenuti da su među gostima bili nazočni i direktor u "Petrokemiji", d.d. g. Ivica Omazić, članovi sindikata "EKN"-a, članovi Zaposleničkog vijeća Petrokemije, članovi kluba iz Siska i Kluba Naftaplin iz Popovače, terapeuti bolnice "Dr. I. Barbot" na čelu s ravnateljem odjela dr. Bundalom i prof. Bobanom. Iz Kliničke bolnice "Sestara Milosrdnica" iz Zagreba gost je bila prof. M. Kosanović. Vrlo je teško u ovakvim prilikama navesti sve nam drage goste koji su uveličali ovaj skup.

Ubrzo je dvoranom zavladala opuštenost i spontanost, što je potaklo na razgovor članove Kluba o tzv. "neumjesnoj" temi (pijenju). Treba naglasiti da su diskusije tematski ponajviše obrađivale probleme u obitelji, što poazuje shvaćanje članova Kluba kamo bi vodilo daljnje pijenje. To ohrabruje tim više što u Klubu nije bilo mnogo recidiva tijekom 1998. godine. U završnici obveznog dijela, u znak sjećanja, poklonjeni su likovni radovi (slike) predstavnicima KUD-a "Moslavina", predstavnicima bolnice "Dr. I. Barbot" iz Popovače, te gostima iz Kliničke bolnice "Sestara Milosrdnica" iz Zagreba Uz ukusnu zakusku, sokove i kolače koje su ispekle i priredile supruge članova Kluba, druženje se protego do večernjih sati, s jedinstvenom željom da apstinencija svim članovima Kluba potraje do kraja života.

 Copyright  1997-1999     Webmaster&Design:Davor Moravek