 |
O RADU KLUBA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA U POŽEGI
Klub je prostorije imao u centru grada. Prostorije su izvana ružna izgleda, ali u njima su se svakog tjedna sastajali prekrasni ljudi; prekrasni srcem i dušom.
Čim otvoriš vrata i korakneš u prostor, osjećaš da si dobro došao. Osjećaš kako su svi sretni što si baš ti tu i kako oni samo tebe čekaju. Najprije to vidiš na licu dr. Milkovića koji sjedi za predsjedajućim stolom, a do njega tajnik Dražen Denk i predsjednik Adam Hmura. Svi smo odjednom kao jedna obitelj. Osjećamo kao da smo uvijek živjeli zajedno i kao da ćemo uvijek živjeti zajedno, kao da ni prije ni poslije ovog sata nije postojao svijet izvan toga prostora.
A sada spontano i neprimjetno počinje otvaranje srca prijateljima u klubu. Najprije se iznose muke preživljene u vanjskome svijetu, iskušenja koja stvara alkohol svojim izazovom, iskušenja koja zadaju ljudi koji ne žele pomoći apstinentu (ili koji žele odmoći). Tada se muke podijele i tako prenesu na one koji žele primiti na sebe dio muka, i odmah je lakše.
Zatim dolazi svijetlo s druge strane. Svaki član, svaki prijatelj iznosi svoj način kako je reagirao, kako se ponašao u određenoj situaciji, kako se borio s izazovom. To je moćno oružje za daljnju borbu i konačnu pobjedu. Mnogima se pomoglo. Ako jedan klub liječenih alkoholičara godišnje uspije u tome da apstinira i jedan alkoholičar, to je golem uspjeh.
Prisjetimo se stiha: "Tko spasi jednu dušu, kao da je spasio čitav svijet".
Međutim, požeška dolina i Požežani našli su se u vrlo teškom položaju kad je započeo Domovinski rat. Ljude je zaokupio veliki strah koji su mnogi nastojali smanjiti pijenjem alkohola, jer drugačije nisu znali ni mogli. Tako je problem alkohola postao veći nego prije rata. Istodobno je klub liječenih alkoholičara u Požegi proživljavao teške dane. Tajnik i predsjednik kluba su bolesni i iscrpljeni, a stručnjaci su prezauzeti liječenjem posttraumatskog stresa hrvatskih branitelja i ostalih stradalnika rata. Problem alkoholizma je marginaliziran i klub je, na žalost, prestao s radom. Međutim, nadamo se da bi se u budućnosti ipak moglo ponovo organizirati i ponovno djelovati. Očekujemo pomoć i podršku Centra za socijalni rad i svih apstinenata. Oni su dužni drugima pomoći, kao što su nekada prijatelji u klubu njima pomogli.
U očekivanju uspješnog rada požeškog kluba najsrdačniji pozdrav svim klubovima liječenih alkoholičara i svima onima koji na bilo koji način pomažu.
 |
