 |
POD GESLOM "TRČANJEM PROTIV PUŠENJA, ALKOHOLA I DROGE"
Prvi čovjek, koji je istrčao maraton, bio je vojnik. Na cilju je pao i izdahnuo. Dana 18. studenoga 1998. metropola Republike Hrvatske, Zagreb, bila je svjedokom vjerojatno najmasovnijeg maratona ikad održanog. Trčali su ga liječeni narkomani, liječeni alkoholičari, športaši, rekreativci, vrhunski športaši, profesionalni maratonci, učenici osnovnih i srednjih škola, polaznici Policijske akademije, slučajni prolaznici privučeni nesvakidašnjim događajem. Dob sudionika bila je od sedam do sedamdeset sedam godina.
Misao vodilja i smisao navedene manifestacije u Mjesecu borbe protiv ovisnosti bila je obići što više škola, bolnica, Gradsko poglavarstvo te Hrvatski olimpijski odbor. Od jutra do mraka. Od 8 do 17 sati, bez obzira na nedopustivu i neprihvatljivu nezainteresiranost nekih škola (šteta što s nama nije bilo komisije ministarstva prosvjete i športa) bilo je iznimno prihvaćeno i pozdravljeno, od kojih bih najviše istaknuo stručno organiziran veličanstven doček u Osnovnoj školi "Zapruđe". Naravno da zbog vremenske ograničenosti same organizacije, dobivanja dopuštenja za javna okupljanja, velikoga broja obuhvaćenih škola (Sesvete, Dubrava, Bukovac, Maksimir, Ravnice, Borongaj, Peščenica, Trnje, Novi Zagreb, Prisavlja, Donji grad, Gornji grad, Malešnica, Jankomir, Prečko, Trešnjevka, Vinogradska) i nismo bili u mogućnosti pretrčati cijelu trasu, nego smo se djelomično koristili kombijima za prijevoz invalidnih osoba. Tek smo u samoj provedbi shvatili koliko nam je pomoglo to sponzorstvo Zagrebačkog električnog tramvaja, pa bih i ovom prigodom zahvalio "ZET-u", osobito gospodinu Zeljku Jambroviću na razumijevanju i bezrezervnoj pomoći u organiziranju maratona. Isto bih tako ovom prigodom zahvalio Policijskoj upravi zagrebačkoj na razumijevanju pri izdavanju dopuštenja za održavanje javnog okupljanja, kao i svim ophodnjama i vrhunskim profesionalcima -motoristima prometne policije, koji su nas pratili.
Ako se ne uspijemo prije organizirati (ojačani iskustveno i brojčano uvišestručeni), ne padamo, već napadamo dogodine.
 |
