Edukacija je proces koji može pridonijeti kvaliteti života djelujući na osposobljenost za zadovoljavanje egzistencijskih i socijalnih potreba, te neposredno djelujući na osobni razvitak pojedinca.
Ciljevi edukacije se ne mogu razumjeti ako se ne uzme u obzir gospodarski, politički i kulturni kontekst u kojem se sustav nalazi.
Proces je kontinuiran a teži k unutarnjoj promjeni čovjeka, njegovom rastu i razvoju, stvaranjem sustava unutarnjih vrijednosti, ostvarenju osobnosti.
Pokazatelji uspješnosti pojedinca i stupnja njegova zadovoljstva su različiti, a ovise o vrijednosnom sustavu, o željama i o razini očekivanja pojedinca, a vjerojatno i o njegovim kognitivnim svojstvima, ovisi o tomu kako će evaluirati svoj učinak u ostvarivanju različitih životnih uloga (profesionalne, društvene, roditeljske, političke i dr.). Edukacija se stoga sve više okreće kvaliteti života, te sudionike edukativnih procesa osvješćuje o čimbenicima kvalitete života i osposobljava ih za uspješno postizanje ekonomskih, socijalnih i drugih ciljeva, osiguravajući tako njihovo zadovoljstvo i omogućavajući njihov rast.
Stoga edukacija i u prevenciji i liječenju alkoholizma zauzima važno mjesto. Osnovni preduvjet za efikasno suzbijanje neke bolesti jest poznavanje te bolesti, a kad je riječ o poremećajima vezanim uz pijenje alkoholnih pića i alkoholizam, potrebno je široko
poznavanje te problematike - s medicinskog, socio-loškog i ekonomskog gledišta.
Edukacijom se u alkoholizmu ide za time da se dobiju temeljna znanja iz problematike alkoholizma, da se stvore pozitivni odnosi prema alkoholičaru i njegovoj obitelji, što tada ima pozitivni utjecaj na liječenje alkoholičara i njegove obitelji, uz uspješno prihvaćanje u društvu. Za postizanje nabrojenoga potreban je znatan broj stručnog osoblja. Nije nužno da to budu samo zdravstveni djelatnici, psiholozi ili socijalni djelatnici, već to može biti svaka osoba koja ima takve osobne značajke i temeljnu izobrazbu da može dovesti do empatije i početka izmjene načina života alkoholičara i njegove obitelji kako bi se postigao zreliji i produktivniji oblik ponašanja. Takav djelatnik mora biti osposobljen da stvori ozračje u kojem se mogu razviti pozitivne komunikacije i interakcije i da kao takav sprječava regresiju obitelji i njenu ovisnost o sebi, ustanovi ili klubu liječenih alkoholičara. Potrebno je da nauči slušati alkoholičare i njihove obitelji, shvaćati njihove poteškoće i naći načina kako im pomoći u rješavanju tih poteškoća.
Rad djelatnika zahtijeva stalnu izobrazbu, trajno stjecanje iskustava u praktičnom radu i trajno doškolovanje, a prije svega postizanje motivacije i boljih Ijudskih kvaliteta, što zahtijeva promjenu ponašanja djelatnika i njihovog načina življenja. Edukacijom u programima prevencije, liječenja i rehabilitacije alkoholičara treba biti obuhvaćeno i široko pučanstvo, putem zdravstvenog prosvjećivanja te dobivanjem adekvatnih informacija putem tiska i medija (HTV, radio). Alkoholičari i njihove obitelji educiraju se, u okviru sveobuhvatnog socijalno-psihijatrijskog-programa liječenja, o svojoj bolesti i poduzimanju mjera za postizanjem kvalitetnijeg življenja i održavanja apstinencije. Nakon toga imaju mogućnost daljnjeg doškolovanja putem raznih seminara, skupina i tečajeva, koji mogu biti jednodnevni, trodnevni, jednotjedni, višemjesečni i sl., što sve ovisi o njihovim daljnjim interesima i potrebama.
Za osposobljavanje novih stručnih djelatnika organiziraju se razni seminari senzibilizacije za rad na području suzbijanja i liječenja alkoholizma, kao što su, na primjer liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, psiholozi, defektolozi, pedagozi, prosvjetni djelatnici, rukovodioci, društveno politički radnici i dr. Dio njih će kasnije biti edukatori u školama, poduzećima, mjesnim zajednicama i dr.
Posebnu pažnju smo posvećivali onim kadrovima koji će preuzeti ulogu voditelja u klubovima liječenih alkoholičara. To mogu biti stručni djelatnici, ali i dragovoljni nestručni radnici iz svih socijalnih i stručnih skupina, pa tako i liječeni alkoholičari - uz uvjet da prihvate apstinenciju, kao i članovi njihovih obitelji. Liječeni alkoholičari i njihove obitelji mogu biti djelatnici u klubu liječenih alkoholičara jer uz ostalo oni posjeduju izravna osobna iskustva i temeljnu edukaciju, koju su dobili prilikom liječenja u ustanovi i drugdje.
Za vrijeme Domovinskoga rata i neposredno nakon njega, mnogi su klubovi prestali s radom ili su ostali bez stručnih djelatnika, tako da smo intenzivirali izobrazbu liječenih alkoholičara i njihovih obitelji kako bismo ih osposobili za voditelje klubova tamo gdje su nedostajali stručni kadrovi ili nakon što bismo reaktivirali raniji ili osnova(i novi klub liječenih alkoholičara. Utemeljili smo grupe za edukaciju po načelu izrazito modificirane Balintove grupe. Program je imao 40 školskih sati u godini. Za uključivanje u grupu odredili smo i određene kriterije i to:
1 ) da su osobe apstinenti najmanje godinu dana, te da su redoviti i aktivni članovi svog kluba liječenih alkoholičara,
2) da imaju prethodno završeni seminar iz obiteljskog postupka (obrađeno 12 tema iz obiteljskog života u kontinuitetu programa po tri sata jedanput tjedno,
3) da su približno jednakog stupnja izobrazbe -najmanje srednja stručna sprema
4) da imaju potrebu i empatiju za pomaganje ljudima i za vođenje kluba liječenje alkoholičara, volju za promjenom, vlastiti motiv - radi sebe samog ili radi unapređivanja rada u okviru svoje profesije, da obogaćuju ličnost, da uče; ocjenu i prijedlog o takvim osobama daje njihov klub,
5) da su već ranije završili neki seminar senzibilizacije za voditelje kluba, te da su pročitali osnovnu alkohološku literaturu i dobili saznanja iz grupnog rada. Zašto smo se odlučili za takav način rada?
Osim potrebe zbog nedostatka kadrova, naše višegodišnje iskustvo i ranija istraživanja pokazali su da i uz višegodišnju apstinenciju u klubu među članovima nedostaje tolerancija za tuđe probleme, postoji nerazumijevanje, nedostatna kreativnost u radu, nedostatna spremnost za rad s ljudima. U edukaciji članova kluba vidjeli smo mogućnost za bolji rad u
klubu a u nedostatku za to osposobljenih stručnih kadrova.
Takvim načinom grupnog rada željeli smo postići:
a) opuštenost, toleranciju, razviti osobne stilove u radu s članovima kluba,
b) osloboditi se pritiska bolesnika - istražiti njegovo značenje,
c) kritički analizirati proces konzultacije, s naglaskom na vlastite odgovore na ponašanje alkoholičara u klubu, d) pokazati zanimanje za bolesnikovo ponašanje, koje će biti oslobođeno prosuđivanja i moraliziranja.
Grupa je bila edukativno-terapijska, s ciljem poticanja percepcije i razumijevanja komunikacije s bolesnicima alkoholičarima, da se postane svjestan svojih vlastitih "slijepih pjega" u interakcijama s članovima kluba. Nadalje se u treningu išlo za stjecanjem vještina i stavova a manje se insistiralo na teoretskom znanju. Bitno je bilo naučiti slušati što je jedva izgovoreno, onog što je u njima samima, a u razradi slučajeva bili su bitni osjećaji, interakcije, uvid u interakcije, interpersonalno, odgovoriti na izvještaj o slučajevima drugih članova grupe s povećanom empatijom, uz pitanja i komentare kao što su:
- što se to ovdje događa,
- zbog čega se ja uznemiravam,
- zajedno se podijele zaključci da se razumije situacija u kojoj se nalaze.
U početku rada grupe bilo je i određenih poteškoća, koje su proizlazile zbog razlika u dobi članova, spolu, odgoju, socijalnoj pripadnosti, različitih razina dostignute rehabilitacije te ranijih alkoholom izazvana oštećenja. Tijekom vremena grupa je postala homogenija, stvorio se osjećaj povjerenja i uvažavanja, što je sve pridonijelo tomu da je grupu uspješno završilo 24 člana, od čega je 50 posto kasnije preuzelo vođenje kluba liječenih alkoholičara, te su oni danas voditelji tih klubova. Njihov rad i napredak se dalje prati i provjerava u grupi, koja se jedanput mjesečno održava u prostorima Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, na kojoj su nazočni i stručni djelatnici iz klubova liječenih alkoholičara.
Nazočnost stručnih djelatnika daje im potrebnu sigurnost i omogućava provjeru vlastitog učinka u radu, razumijevanje članova kluba, njihovih emocionalnih reakcija, ali i vlastitih reakcija.
Na kraju, ipak moramo naglasiti, kako su u radu kluba liječenih alkoholičara nužni stručni djelatnici kao voditelji kluba liječenih alkoholičara, a tamo gdje to nije moguće, uvodimo dostručne djelatnike, liječene alkoholičare i članove njihovih obitelj, koji prethodno prođu potrebnu edukaciju.
