   |
ALKOHOLIČAR "SAMAC" U KLUBU LIJEČENIH ALKOHOLIČARAPsihijatrijska bolnica Jankomir
U populaciji alkoholičara na liječenju, a kasnije i u klubu, dosta je velika skupina samaca alkoholičara koju čini 20-30% te populacije. Ovdje je riječ o osobama koje žive same, zaposlene su i najčešće nemaju materijalnih problema. Prema razlogu zašto su samci, može se reći da su u najvećem broju razvedeni, neoženjeni u mlađim i srednjim godinama života, udovci i oni vezani za teren, tzv. terenci.
Za primarnu ličnost alkoholičara, pa tako i za alkoholičara "samca" karakteristična je niska tolerancija na frustracije, nesposobnost podnošenja anksioznosti i napetosti, ekstremni narcizam i ekshibicionizam. Za napredovanje bolesti, u okviru tih osnovnih karakteristika, javljaju se i sekundarne psihičke reakcije, poput hipersenzibilnosti, impulzivnosti, hostilnosti, ispoljavanje i preplitanje sadomazohističkih tendencija i reagiranja. Alkoholizam je u osnovi bolest pojedinca. On zahvaća ljude, koji su od ranog djetinjstva razvili snažan osjećaj osamljenosti. Ovaj osamljenički stav sprečava emocionalno opuštanje u komunikaciji s drugim ljudima, ali to se može postići uzimanjem alkoholnog pića. Na taj način, s vremenom, postaje se ovisan o alkoholu isto onako kako postaju drugi ovisni o prijateljima ili rodbini. Pijenje takvom pojedincu omogućava da bude zadovoljan samim sobom, a ujedno stječe i "partnera" koji mu daje i osjećaj emocionalne potpunosti.
Prema ekološko-socijalnom pristupu alkoholom izazvani i kompleksni poremećaji moraju biti u postupku unutar sustava u kojem alkoholičar živi, radi i komunicira, a ponajprije u obitelji. U slučaju alkoholičara samca obitelj postoji, no često su sve veze s njima prekinute, a ne postoji niti komunikacija u okolini gdje alkoholičar živi. Budući da članovima obitelji smatramo i one osobe koje nisu u krvnom srodstvu, a za alkoholičara su značajne, kao što su prijatelji, suradnici, poslodavci, klub će od tih osoba često odabrati tzv. pratioca, koji je pomagač pri dolasku u klub.
Zadaća je kluba da se pobrine svome članu "samcu" pronaći nadomjesnu obitelj, u kojoj će on moći započeti postupak izmjene svoga ponašanja. Nadomjesna obitelj treba "samca" ljudski prihvatiti i pružati mu podršku u svakoj prilici. Ovdje se podrazumijeva njihova apstinencija kao i sve one obveze, koje imaju i druge obitelji u klubu. Ako takva obitelj bude pronađena u lokalnoj zajednici, alkoholičar će s manje poteškoća ostvariti i veze u društvu izvan kluba. Uskoro će morati sam donijeti odluku o budućim vezama s članovima svoje obitelji, kao i druge važne odluke za svoj život. Jaka vezanost s klubom i nadomjesnom obitelji postupno će se normalizirati ako bude sam postupak dobro organiziran i ako bude ispravno provođen. Klub će često morati intervenirati u obitelji i podsjetiti ih na njihove obveze prema svome članu, živjeli oni zajedno ili ne.
Ako se u klubu nađe veći broj "samaca" alkoholičara, dobro je izvršiti preraspodjelu u klubove na terenu, koji ih nemaju. Dobro organiziran rad u klubu i njegova cjelokupna aktivnost pomaže razvijanju spoznaje pogleda na život, samoga sebe i društvo, i treba biti usmjeren na sustavno i postupno razvijanje pozitivnih motiva, emocija, želja, interesa i sposobnosti. Zasluga za uspjeh u tome radu, velikim dijelom ovisi i o ličnosti terapeuta u klubu, njegovom zalaganju i poznavanju problematike, o općoj i stručnoj kulturi, o njegovom autoritetu, koji predstavlja čimbenik osobnog i izravnog utjecaja na svijest, volju i osjećaje alkoholičara, a što poglavito pridonosi podizanju samopouzdanja i dostojanstva. Napokon, njegovanjem dobrih međuljudskih i emocionalnih odnosa, napose osjećaja prijateljstva i ljubavi među članovima kluba, pojedinac, koji se osjeća osamljenim, s vremenom će i sam početi emitirati ljubav i prijateljstvo.
 |
