Za ostvarenje postavljenih ciljeva klub djeluje slijedeći pravila rada koja vrijede za sve klubove. Tako se osigurava uska suradnja svih klubova, a prije svega njihov kontinuirani rast na zajedničkim ekološko-socijalnim zasadama. Pored osnovnih pravila pojedini klub može uvesti i svoja pravila ili običaje, koji ne smiju biti u sukobu s općim pravilima i koja ne važe za sve klubove.

Temeljna pravila rada klubova liječenih alkoholičara su malobrojna. Od onih koja vrijede za sve klubove valja nabrojiti slijedeća:

-poslije ulaska trinaeste obitelji ili najmanje jednom godišnje, bez obzira na broj članova, klub se dijeli,
- stalni dan, sat i točnost početka sastanaka,
- redovitost prisustvovanja, jednom tjedno, sastanku kluba,
- za vrijeme sastanka kluba se ne puši,
- završiti osnovno školovanje pri ulasku u klub,
- ne iznositi izvan kluba podatke osobne naravi dobivene u klubu.

Dvanaest obitelji u klubu

Klub ne može imati uključeno više od dvanaest obitelji. Kada uđe trinaesta obitelj, klub se dijeli i o podjeli kao takvoj ne može se diskutirati. Dobro je međutim, razgovarati i odlučivati kako provesti podjelu na najbolji način.
Ograničenje broja obitelji u klubu bilo je potrebno kako bi se osigurali povoljni uvijeti rada. Tjedni sastanak kluba ne bi trebao trajati više od jednog do najviše jednog i pol sata, jer, ako traje duže, umara članove i jedan dio njih zbog različitih obveza mora ranije napustiti sastanak. Svaka obitelj može osigurati 60 do 90 minuta tjedno za sastanak kluba. Za vrijeme sastanka svaki član mora imati mogućnost da govori. Na sastanku kluba s dvanaest obitelji sudjeluje oko trideset članova i svaki od njih može i mora sudjelovati u razgovorima. Ako, usljed prevelikog broja sudionika, to nije moguće, dolazi s vremenom do opadanja broja prisutnih, pa pomalo i opadanja broja članova kluba. Osim toga, njegovu rastu i dozrijevanju, u klubu s više od dvanaest obitelji to nije moguće. Ne radi dobro klub u kome sve odlučuje i radi predsjednik. Klubovi su se organizirali tako da predsjednik zauzima formalnu ulogu i nema izvršne vlasti, koje uostalom ne smije imati nitko u klubu. Zbog toga je i uveden voditelj sastanka. Kao što je već rečeno, predsjednik, tajnik i djelatnik u klubu ne mogu voditi sastanke.

Administrativni posao kluba vodi tajnik. Izvještaj sa sastanka priređuje zapisničar koji se bira na početku sastanka. Svi članovi kluba, kada na njih dođe red, trebaju da preuzmu pisanje zapisnika. To nije preveliko opterećenje jer u klubu od dvanaest obitelji, s oko trideset članova, pisanje zapisnika otpada na svakog člana samo nekoliko puta godišnje. Svaki član kluba mora naučiti kako se priprema zapisnik jer i to spada u opći uljudbeni rast. Ukoliko netko ima poteškoća u pripremanju zapisnika, valja mu pružiti pomoć, ali se ne može prihvatiti isprika kako nije sposoban napisati nekoliko riječi. Poslije podjele u svakom od dva nova kluba trebao bi biti podjednak broj članova. Članove valja podijeliti i s obzirom na dužinu apstinencije, kako se ne bi dogodilo da u jednom klubu budu uglavnom osobe s dužim apstinencijskim stažem. Isto se tako podjela mora izvršiti podjednako s obzirom na starost i spol članova. Treba voditi računa i o mjestu stanovanja kako bi u svakom klubu bili članovi koji stanuju bliže. Na početku rada klubova liječenih alkoholičara smatrali smo da udaljenost jednog kluba od drugog ne bi smjela iznositi više od dvadeset kilometara, danas bi ta udaljenost morala biti i manja. Obitelj s kompleksnim i teškim problemima morale bi biti isto tako podijeljene podjednako, kao i mladi članovi, članovi bez obitelji i članovi koji češće recidiviraju.

Svakome novom klubu treba osigurati djelatnika koga treba izabrati uz suradnju s teritorijalnim alkohološkim centrom, o kom će još biti riječi. Ako centra nema ili ne funkcionira, izbor se može izvršiti u suradnji s lokalnom Zajednicom klubova liječenih alkoholičara. Pomoć pri izboru djelatnika može pružiti i alkohološka služba ako postoji, ako su zaposleni prošli alkohološko doškolovanje i ako rade u klubovima liječenih alkoholičara. Ne treba zaboraviti da posljednju riječ pri izboru djelatnika imaju članovi kluba.
Pravilo, prema kome se klub mora redovito dijeliti, može izazvati velik broj diskusija i poteškoća. Poteškoće dolaze prije svega od djelatnika, od obitelji u klubu, te miješanja u poslove kluba sa strane mjesne zajednice ili zdravstvenih i socijalnih ustanova.

Često su teškoće izazvane recidivom djelatnika, obitelji, kluba ili mjesne zajednice. Recidiv, u tim slučajevima, ne znači samo povratak pijenju alkoholnih pića već i povratak ranijem tipu ponašanja.
Poteškoće mogu biti izazvane i manjkom redovitog doškolovanja djelatnika i obitelji. Često su teškoće vezane i s manjkom veza s mjesnom zajednicom, pa se klub nalazi izoliran, otuđen od zajednice i zadovoljenje svojih društvenih potreba nalazi samo unutar kluba. To se događa i kada pojedini klub pokriva preširoko područje, kao npr. u velikim gradovima, kada je klub organiziran u zdravstvenim strukturama ili u slabo napučenim područjima. U tim slučajevima klub gubi interes za traženjem i uključivanjem novih obitelji, gubi interes za rad s obiteljima u kojima postoje teški i multidimenzionalni problemi i na neki način postane otuđen od mjesne zajednice.

Često kad se govori o podjeli kluba, navode se prijateljstva i veze koje se rađaju u klubu i smatra se da podjela kluba otežava održavanje međusobnih veza. Obitelji u velikim klubovima osjećaju se jačima. Za vrijeme sastanaka obitelji se s ponosom sjećaju svoje vlastite apstinencije, ali kad se govori o promjeni ponašanja, uspoređuju se s drugim članovima kluba, a ne s članovima zajednice u kojoj žive i rade. Uostalom, promjena ponašanja u klubu nema velikog značenja, obitelj ne dolazi u klub zbog teškoća koje je imala s članovima kluba već zbog poteškoća u vlastitoj obitelji i u mjesnoj zajednici. I najbolji rezultati postignuti unutar kluba ne svjedoče o promjenama u stvarnom životu. Obitelj i nakon podjele kluba mogu nastaviti s prijateljstvom koje ne bi trebalo biti ograničeno samo na članove vlastitog kluba. Dapače, takva ograničenost prijateljstva može biti opasna. Obitelj se mora suočiti sa stvarnim životom i sa svim stvarnim i zamišljenim opasnostima koje je čekaju u društvu. Zbog toga je potrebno sačuvati stara prijateljstva i stvarati nova.
Uspjeh kluba ne mjeri se brojem uključenih obitelji nego uspjesima postignutim u izmjeni ponašanja. U svemu tome velika je uloga djelatnika u klubu. Djelatnik koji ne sumnja u potrebu podjele kluba prenijet će takvo uvjerenje, u verbalnim i neverbalnim komunikacijama, na članove, i podjela kluba neće naići ni na kakve poteškoće. Podjela će u tom slučaju biti proslavljena kao uspjeh u radu i neće biti razlog krizi. Ako djelatnik, naprotiv, mjeri uspjeh po broju obitelji prisutnih na sastanku i ako za njega veliki broj obitelji bez obzira na izmjene koje su nastupile u njihovu ponašanju znači poželjni uspjeh, bit će protiv podjele kluba i takvu će obavijest prenijeti, verbalno i neverbalno, i na članove kluba. U tom slučaju on privatizira klub i često govori o "svome" klubu i "svojim" obiteljima.

Podjela kluba je pozitivni znak njegova rada, rasta i dozrijevanja obitelji. Dodao bih, da ako se klub ne podijeli u okviru godine dana, mora nastupiti sumnja na pogreške u njegovu radu; moglo bi se uvesti pravilo da se klub koji se nije podijelio u tijeku godine dana mora podijeliti bez obzira na broj uključenih obitelji.

Običaji u radu kluba

Osim malog broja nabrojenih pravila po kojim se ravna klub u svome radu mogu postojati i pravila, odnosno običaji, koji ne vrijede za sve klubove, a pojedini klubovi ih donose iz različitih pobuda.

Među običajima rada, prihvaćenim u pojedinim klubovima, mogu biti od interesa slijedeći: uzimanje antabusa za vrijeme sastanka, proziv članova, brojenje dana postignute apstinencije, sastanci i zajedničke večere izvan sastanaka, športski i društveni programi itd. Ti običaji nisu obvezni za sve klubove, a niti za sve članove kluba koji ih prihvati. Bolje je da se obitelji uključe u društvene programe koji postoje u mjesnoj zajednici no da organiziraju odvojene programe samo za članove kluba. I društveni programi kluba trebali bi biti otvoreni za članove i prijatelje iz mjesne zajednice. Odvojeni programi za članove kluba mogu dovesti do stvaranja posebne subkulture, do stvaranja društva u društvu te eventualno i do otuđenja.