U POVODU MOJE DVADESETOGODIŠNJE APSTINENCIJE

Slavko Kruc
Klub "Črnomerec"

Težak je taj život bio dok sam pio.
U početku liječenja bio sam gord i sretan,
obasjan nitima sunčevih zraka,
dok se jednog dana nisam našao usred mraka.

Što se to zbiva, zar opet isto tijelo drhti i pati,
ruka kao ognjena munja tog zla se lati?

Pale su nade u vodu, sve stečeno tada se mrvi,
u žilama mojim alkohol je tekao
umjesto zdrave krvi.

Srušila se kućica snova, dom je ostao bez sreće,
zlo se vratilo opet, teško, bolno još veće.

Nad otrovano tijelo oblak se nadvio siv,
vukući njegovu sreću u bezdan crni - recidiv.

Da nije bilo recidiva, danas bih primio diplomu za 30 godina apstinencije.