BIOKEMIJSKE I MOLEKULSKE OSNOVE OŠTEĆENJA JETRE I DRUGIH TKIVA ALKOHOLOM

Patogeneza oštećenja jetre alkoholom, unatoč dugotrajnim kliničkim i eksperimaentalnim ispitivanjima još u biti nije razjašnjena. Dakako, etilni je alkohol osnovni toksični agens koji oštećuje tkivo jetre i tkiva drugih organa. Ne mogu se odbaciti ni štetna djelovanja drugih organskih molekula, koje se nalaze u alkoholnim pićima.

Ciroza jetre, kao komplikacija kroničnog alkoholizma, najčešća je bolest. Smrtnost od ciroze u ljudi starijih od 25 godina iznosi u SAD 29 na 100 000 stanovnika, u Francuskoj 57, a u nas se procjenjuje da umre 15 do 20 ljudi na 100 000 stanovnika.
Ciroza jetre obično je udružena s malnutricijom (manjak esencijalnih hranjivih tvari u organizmu), međutim postoje oštećenja i drugih organa.

Danas se smatra da su u oštećenju ljudskog organizma alkoholom uključeni mnogi mehanizmi, a u prvom redu poremećaj funkcioniranja etanol-oksidacijskog sustava. Brojni enzimi su uključeni u metabolizam alkohola u jetrenim stanicama. Prije se smatralo da u tome glavnu ulogu imaju alkoholna dehidrogeneza i peroksizomalna katalaza (peroksizomi su mikrotjelešca nađena u jetri). Danas se veća pozornost daje etanol-oksidacijskom sustavu, a posebno citokromu P-450 iz grupe monooksigenaza.

Citokrom P-450 otkriven je prije dvadesetak godina kad je uočeno da mikrosomi jetre imaju važnu ulogu u oksidacijskoj biotransformaciji raznih lijekova i ostalih stranih spojeva, pa time omogućuje detoksikaciju.

Raste interes za ovaj enzimski sustav (enzimska hidroksilacija) što katalizira reakcije, tijekom kojih se smanjuje toksičnost, ali koji može i aktivirati lijekove, pesticide, različite aditive prehrambenih proizvoda, pa i organske spojeve što onečišćuju ljudski okoliš. Pijenjem alkohola dolazi do proliferacije mikrosoma u hepatocitima (jetrene stanice) i povećava se učinkovitost etanol-oksidacijskog sustava. To povećava produkciju acetaldehida koji prelazi u acetat pomoću aldehiddehidrogenaze, što djeluje štetno. Stvaraju se slobodni radikali, a to potencira anoksiju tkiva (nedostatak kisika) zbog povećane potrošnje kisika.
Acetaldehid se uklapa u enzimski sustav, što dalje remeti funkciju jetre. Količina acetaldehida veća je pri dugotrajnoj konzumaciji alkohola, a male se količine alkohola mogu metabolizirati u želucu pomoću želučane dehidrogenaze. Acetaldehid oštećuje organele hepatocita (mitohondrije) i smanjuje koncentraciju glutationa, što remeti funkciju jetre.

Mnogi industrijski otrovi s kojima čovjek dolazi u kontakt znatno su toksičniji pri pijenju alkohola, što znači da su alkoholičari mnogo osjetljiviji na unošenje svih toksina: poznata je osjetljivost na anestetike. Danas je dokazano da toksični metaboliti koji se javljaju prilikom oksidacije alkohola u jetri mogu djelovati kancerogeno. Velika opasnost je istovremeno uzimanje alkohola i lijekova (lijekovi za smirenje, neki antireumatici i tuberkulostatici). Ako se u isto vrijeme unose u organizam alkohol i barbiturati ili trankvilizatori, mogu se stvoriti visoke koncentracije tih lijekova u raznim organima i snažan toksičan učinak. To je uzrokovano time što su enzimi u jetri aktivirani u metabolizmu alkohola i nisu kadri u isto vrijeme razgraditi i lijekove.

Alkohol utječe na metabolizam endogenih i egzogenih steroida, pa je obično koncentracija testosterona u alkoholičara smanjena, a estrogena povišena.

Prve histomorfološke promjene u jetri pri oštećenju alkoholom su perivenalna infiltracija miofibroblastima, a zatim i fibroblastima, tek kasnije se javlja masna infiltracija. Ako se nastavi s uzimanjem alkohola, bolest brzo napreduje. Vlada mišljenje da je hepatomegalija (povećanje jetre) posljedica nagomilavanja lipida u jetri. U novije vrijeme je dokazano kod pokusnih životinja da je oko polovice oboljelih od hepatomegalije rezultat nagomilavanja proteina u jetri (u cirozi jetre značajno je poremećen metabolizam proteina). Dokazana je uloga imunoloških procesa u oštećenju jetre alkoholom i direktna citotoksičnost ononuklearnih stanica na hepatocite.

Alkohol znatno smanjuje koncentraciju vitamina A (iako je u krvi koncentracija normalna). Nedostatak vitamina A uzrokuje formiranje tjelešaca (Malloryjeva tjelešca). Davanje većih doza vitamina A radi korekcije tih poremećaja ne dovodi do poboljšanja, jer veće doze vitamina A mogu biti toksične i mogu potencirati fibrozu.

Smatralo se da je malnutricija, koja je česta u alkoholičara, glavni čimbenik koji uzrokuje oštećenje jetre i cirozu.Kod kroničnih alkoholičara postoji slabija probavljivost hrane i slabija apsorpcija tijamina (vitamin B1) i folne kiseline, jer postoji i pankreasna insuficijencija (disfunkcija gušterače).

U novije vrijeme dokazano je da i normalno unošenje hrane ne sprječava razvitak ciroze jetre, jer su uključeni i drugi mehanizmi. Alkoholičari ne dobivaju na težini, jer se oksidacija alkohola obavlja bez fosforilizacije (pomoću etanol-oksidacijskog sustava). Indukcijom mikrosomnih enzima kod alkoholičara nastaje poremećaj metabolizma u čitavom organizmu. Sada se glavna uloga u metabolizmu alkohola pripisuje etanol-oksidacijskom sustavu, a u prvom redu grupi monooksigenaza citokromu P-450.

Važno je prepoznati ranu fazu alkoholizma i oštećenja jetre (dobro se može pratiti biokemijskim analizama) i pravodobno pristupiti liječenju, da ne nastanu teža oštećenja i socijalna dezintegracija jetre i drugih organa.