U ovu subotu bio sam u King Cross trgovinskom centru. U 18 h sam završio kupovinu, i trebalo mi je sat i pol da izađem sa parkirališta na cestu, tolika je gužva bila.
Upitao sam se - zašto sam išao tamo u subotu, umjesto u nedelju prije podne, znate ono "poslije mise i ručka".
Zanimljivo mi je bilo, da sam negdje popodne u subotu vidio peticiju kod ulaza, u kojoj je stojalo "peticija da sve ostane kako je bilo, radno vrijeme kao do sada i nedeljom uz poštivanje sva prava radnika". E onda se pojavio neki novinar, prilično nervozno je insistirao na tome "Tko to organizira!!! Dajte mi ODMAH odgovorne iz uprave!!!" i slično, kako to već novinari "fon oben" insistiraju da im se kaže što ljudi u svojoj, demokratskoj svijesti misle.
O široj temi, sada šlagvortu svih tabloida,
Večernji list piše:
Za zabranu rada trgovina nedjeljom izjasnilo se manje od polovine ispitanih građana u velikoj Večernjakovoj anketi. Trideset posto ispitanih priznalo da je svake nedjelje kupuju pa glasuju za nastavak te prakse..
Zanimljiva je ta rasprava i kako se novinari busaju u prsa da "zaštite" jadne radnike o rada. Ali zar ne bi trebalo prvo pogledati u vlastito dvorište?
Uostalom, mi koji smo cijeli radni vijek osuđeni raditi i petkom i svetkom, ovakve rasprave o "zaštiti nedelje" gledamo drugačije.
Po mom mišljenju, o kupovanju nedeljom: prvo, ako netko radi prekovremeno a neadekvatno honorirano, to je stvar sindikata te također pitanje radnog prava. Ako smo za to da se "ne radi nedeljom" ima i drugih kategorija radnika koji su s tim radom zakinuti. Recimo NOVINARI. Zašto bi tiskare radile nedeljom, a proizvode i PRODAJU pretežno komercijalni proizvod, ne "društveno nužni" Stoga ako treba ljude koji po 10 godina rade bez prijave honorarno zaštiti, tada zatvorite tiskare u nedelju, pa lijepo večernjak u ponedeljak izdajte u 14 h, pa neka to čita tko hoće. Jer po čemu je austrijanac koji zarađuje novac na novinama privilegiraniji od onog koji zarađuje novac na prodaji nečeg drugog...
