Knjige

Ovaj tjedan su svi u gradu pomahnitali za knjigama. Knjige uz novine koje ne mozes kupiti ako ne cekas u redu... Bas me zanima kakva ce biti guzva kad pocnu prodavati knjige po 29 ili 24 kn. Da se radi o nekim naslovima, ali vecinom su to knjige koje eventualno djeci trebaju za lektiru, ili su odavno u fazi da ne treba na njih placati autorska prava.
Naravno, kako nisam od onih koji ce se ulizivat za lizalicu teti koja prodaje novine, vec novine i tako vecinom citam preko net-a (mozes citati jucerasnje ili novine od pred godinu dana, koje su nekad zanimljivije).

"Teta, molim jedan metar knjiga, lijepe zelene korice... ne, hocu sarene korice".

Poceo sam danas citati jednu vrlo zanimljivu knjigu, Jean Ziegler 2Novi gospodari svijeta i oni koji im se protive".
Zadnjih par godina knjige o globalizaciji i antiglobalizacijskom pokretu su sve ucestalije. Fenomen se opisuje sve detaljnije, no ovo je prvi puta da sam u jednoj knjizi procitao termin "americko carstvo".
Kako kaze jedna od najvecih kletvi, "zivimo u zanimljivim vremenima"...

Vješalica - 2. dio

Surfajući po neobičnim riječima, naiđe se stvarno na svašta. Eto, primjerice, izvadak iz jelovnika:
Jela sa roštilja: Vješalica, Punjena vješalica, Bijela vješalica
Što ima dobrih vješalica :-)

No na stranicama restorana na kojima sam to pročitao, našao sam na glamuroznu storiju koja je toliko dobra da ne mogu odoliti da vam ju prenesem:

restoran pizzeria Utjeha..... .. .. .. . . . . .

- Osim po izvanrednom kvalitetu hrane,restoran Utjeha
je poznat i po čuvenoj folk pjevačici - Svetlani Ražnatović (tada Veličković) - CECI koja je svoju karijeru ( prvi put zapjevala... ) počela upravo u ovom restoranu !!!

...Naime, Ceca je 1987.god. došla u Utjehu sa svojim roditeljima Slobodanom i Mirom koji su se privremeno zaposlili u restoranu kao pomoćni radnici. Ceca je primljena kao pjevačica sa svojih 13 godina i, zajedno sa orkestrom 'Oaza' od te godine je nastupala na terasi restorana Utjeha predstavljajući, uslovno rečeno - 'čudo'. Čuo ju je iskusni harmonikaš Mirko Kodić koji, inače redovno ljetuje u Utjehi. Shvatio je da se radi o prvorazrednom talentu. Odmah se dogovorio da se krene sa LP pločom. U projekat se umiješao i kompozitor folka i muzički urednik Dobrivoje Doca Ivanković, kasnije autor njenih prvih mega-hitova.
Poslije svog festivalskog hita ' Cvetak zanovetak ' snimila je prvi album poslije koga je još jednom gostovala.
Od tada ( od kad' se vinula na estradno nebo ) Ceca više nikada nije posjetila Utjehu !
- Ovom prilikom je srdačno pozivamo da bude naš počasni gost !

Respect!
Da mi je znati u kojim su sve krčmama počinjale naše estradne zvijezdice, ali s 13 godina? Svaka čast curici sezonaca...

Evo još malo, iz memoarskih zapisa sa vrhunca karijere:

Nisu mogli da me odvoje od ogledala

... " Još kao devojčica, Ceca je maštala da postane najveća estradna zvezda. „Samo sam o tome pričala. Nisu mogli da me odvoje od ogledala! Dane sam provodila pozirajući sa zamišljenim mikrofonom u ruci. To mi je kasnije dosta pomoglo u karijeri. Moj čuveni pogled u stranu bio je izvežban još tokom detinjstva.“

Kao veliki fenomen, pisalo se o njoj i u Sloveniji:

CECA - mafijska vdova


..."Svetlana "Ceca" Veličković se je rodila 14. junija 1974 v Žitoradji, vasici blizu Prokuplja. Kot mlado dekle je bila zagreta za bodi bilding in leta 1983 je postala jugoslovanska prvakinja v bodi bildingu. Končala je Srednjo kmetijsko šolo, smer svinjarstvo. Si predstavljate brhko dekle z dolgimi nogami in bujnim oprsjem, ki v hlevu prepeva s prašiči? Iz tega filma jo je izvlekel pevski talent, manekenska postava in druženje s "pravimi" ljudmi."

Vidi, vidi. Smjer "svinjarstvo" može ti biti dobra priprema za budučnost, može to pomoći da se dobije pravi osjećaj s kime se družiti...

Vješalica

Čitam ja tako negdje, po e-zine i dnevnim novinama, da "hrvatska ima neiskorištene mogučnosti seljačkog turizma".
Ukucam ja u tražilicu termin "vješalica" i vidite ovo: PRAVILNIK O PRUŽANJU UGOSTITELJSKIH USLUGA U SELJAČKOM DOMAĆINSTVU
"Članak 10.
Kupaonica mora imati kadu ili polukadu ili tuš kadu i umivaonik. U kupaonici mora biti polica ili ormarić za toaletni papir, vješalica za odlaganje odjeće, ogledalo s pogodnom rasvjetom, utičnica za električne aparate ukoliko je objekt priključen na električnu mrežu, prostirač za pod i dva nosača za ručnike.

Vlastitom kupaonicom sobe, prema odredbama ovoga Pravilnika, smatra se odvojeni prostor u koji ima pristup gost korisnik sobe a u nju se ulazi iz pretprostora ili iz sobe. Vlastita kupaonica, osim sadržaja iz stavka 1. ovoga članka mora imati i zahod, ako zahod nije u odvojenom prostoru sa ulazom iz pretprostora sobe.

U kupaonici odnosno vlastitoj kupaonici mora biti tekuća topla i hladna voda, koja se može koristiti u toku čitavog dana i noći. Ako kupaonica ima tuškadu, ona mora biti zaštićena odgovarajućim zastorom ili na drugi pogodan način"

Eh da naše tete koje iznajmljuju sobe to pročitaju... em vješalica, em topla voda tokom cijele noći...

Memoari - Curica Dominis

Zadnji put sam se igrao skrivaca prije dosta godina.
Sjecam se sada jedne price, imao sam tada 5 godina. Bili smo u posjeti, cijela obitelj, kolegi moga oca.
Ostavili me sa njihovom kcerkicom (4 godine) koja je sama sebe zvala
"Curica Dominis".

Trebalo to trpit.
Idemo se mi igrati skrivaca, moj red na skrivanje.
Kazem ja: "Nemoj me traziti u kuhinji u salici za kavu, tamo se sigurno nisam skrio".

... curice Dominis nema pola sata... super... trifrtaljsata... odlicno.
nakon negog vremena, dolazi neka teta po mene, koji sam se igrao na normalan nacin bez c.D.-a
E, mala me je trazila po cijeloj kuhinji, prevrtila svaku salicu za kavu misleci da sam tamo...

Oprah

Oprah show je sada na televiziji (HRT 1). Njihova fascinacija militarizmom sada je postala nemoguca. Imaju emisiju o plocicama (vrijednim 13 centi) koje vojnici nose oko vrata (dog tags). Veteranske price, vracanje plocice obitelji poginulih... fascinantno. Toliko se podsjecaju na sve svoje ratove (ono godisnje par puta) da je ono, pitanje - amerikanci su ratovali, nije bitno s kime, to je tako i tako nebitno, jer cijeli svijet je ili njihov ili u ratu s njima. Ponekad.

Zanimljivo je kako njihovi veterani sebi mogu "oprostiti nakon 30 godina" i naravno, nitko ih ne proganja zbog toga.

Respect!

Lece

Nakon dugogodisnje pauze, odlucio sa se ponovno pokusati staviti kontaktne lece.
Sve prednosti - bolja komocija, vece vidno polje, veca ostrina naravno da su mi bili poznati cijelo vrijeme.
Ono sto me iznenadilo je napredak u tehnologiji - vrijeme adaptacije na meke lece (jednomjesecne) je prakticno nula.
Ipak, dok sam se pripremao to staviti u oci sjetio sam se razloga zasto ih nisam tako dugo nosio.
Ljenost, cista ljenost postavljanja. Pranje, pretpranje.

I onda mrcvarenje nekoliko puta dok sam to uspio utrpati u oko (ne brojim koliko mi je to puta ispadalao danas).
No kao i s plivanjem ili recimo voznjom auta - postupak se ne zaboravlja.
Ipak, te meke lece se tako lako obmotaju oko prsta, pa paranoja da ih stavim naopako...
Da, naopako - nisam siguran da li je lijeva naopako, iako ne osjecam neku iritaciju.
No vidjeti cu. Nesto malo zeza, a to bi mogao biti naopako postavljeni rub.

Stavljanje leca se na prvi pogled cini nicim posebnim, no ipak je.
Koliko me iznenadio napredak tehnologije naocala, koje su sada tek 1/4 tezine prethodnih i neusporedivo bolje kvalitete, tako i lece koje su toliko lakse na nosenje upucuju me na tehnoloski napredak ovih "proteza".
Potrosna roba - 68% vode... ali vrijedno truda.

p.s.
pola sata kasnije
Bio sam u pravu! Leca je stvarno bila naopako stavljena - izvadio sam ju i stavio ponovno - ovaj puta u roku 30 sekundi. Osjecaj komocije je neusporediv... he he

Kad sagledam iz nove perspektive, pitam se "sto sam toliko dugo cekao".
Ali eto, to pitanje postavljam mojim klijentima vrlo cesto, no odgovor je uvijek isti... "treba se odluciti".

zvrr zvrr

Ponekad mi se desi da zaboravim ugasiti zvonce na mobitelu nocu, te tak umjesto da se ujutro oran probudim i pogledam sa smjeskom na mobitel na kojem pise : "osam propustenih poziva" u neko neobicno vrijeme, kao sada, cujem zvono.
To se rijetko desava, moji obozavatelji su inace pristojni ljudi i znaju kada me mogu zvati (radnim danom od 14 do 15 h) a u ostalo vrijeme eventualno porukice (sms) koje redovito citam.
Hvala Internetu, nadje se nesto zanimljivo uvijek za raditi, a danas se malo bolje osjecam pa pogledam ja malo naokolo, onako surfajuci.
Naletim nakon duze vremena na index.hr a tamo kolumna - Pusiona.
Obozavam kad vidim nekog tko u svojim komentarima tudjih stranica navodi da iza veznika "a" dolazi zarez (to dokazuje visok nivo komentara, poznat s useneta - ako nemas sto reci, broj zareze).
Kolumnista sa afinitetom da kad odraste postati lektor - obecavajuce...
Citam ja dalje - sve bolje. "Pisem ja o ozbiljnim temama, no citatelji mi na to - nemoj o tome, pisi o narkoticima, picu...".
Ma covjek zeli ozbiljno pisati, pljuvat po ljudima, a oni njemu samo cik u zube. Zalosno, zalosno...

I sada citam njegovu najnoviju kolumnu, Neka malih Hrvatica, malo remek - djelo obiteljskih odnosa, gdje slusa covjek diskusiju o proracunu i u zakljucku navodi:

"Kojoj populaciji bi se trebalo s tim obraćati? Mladim ljudima. Da li mladi ljudi puše priču o državnim potrebama? Ne. Čim se bave mladi ljudi? Svim i svačim i pušenjem trave.

Dakle, upotrebu klinaca treba konkretizirati. Tu sam se sjetio Lokijeve i moje paranoje kad smo išli po travu i dosjetio sam se rješenja.

Policija nema šanse da zaustavi dijete na ulici. Zato mladim ljudima savjetujem da ih imaju barem troje tako da je jedno uvijek doma i da ga, kad god ti prne, možes poslati do barba Lokija po paket i kad dođe kući, dati mu lizalicu za dobro obavljen posao. Sve to uz slogan `Neka malih Hrvatića, trebat će nam!`

Sad netko može popizditi na mene i reći kako bih zloupotrebljavao klince. Da, bih, ali ako netko brije da bi mogli poslužiti za nekakav rat, onda je to što ja brijem da ću ih poslati po travu prava pizdarija."

Citam ja to, citam i vjerujem - pa covjek fakat u pravu. Hrvatska realnost. Maloljetnici se stvarno koriste kao prenosioci svega i svaceg. Dileri znaju kako iskoristavat djecu. Imas 19 godina i uhvate te s kilogramom smeca - ne gine robija. Uhvate ti djete - "mali je bio nestasan, nije znao sto je to"...
Citajuci ovakve kolumne, postajem sve vise tuzan, jer nesto sto se prodaje na indexu pod "Fun" odrazava vise nasu stvarnost nego neke druge stvari.

Memoari

Kad malo bolje razmislim, sjecam se da sam se upoznao sa dosta zanimljivih ljudi, dok jos i nisu bili previse poznati. Sto ces, svijet je malen i ako se kreces na pravim mjestima, sretnes zanimljive ljude.
Malnar je inace drag covjek. Upoznao sam ga jednom. no to je za prvu pricicu.
Dakle, sjedim ja za stolom, student sam bio stazist, zavrsio medicinu pred 4 mjeseca i pijuckam svoj kakao.
Krenem do kolega za drugim stolom da odnesem neke skripte, sto li. Krcmetina se zove "Tockica".
sjednu neki tipovi za moj stol, gdje sam bio sam. Stare konjine. Ajd dobro, nisam homofob, imaju pedercine pravo sjedit, guzva je...
E ustanem ja, a tamo zauzeto mjesto do mene. Sjednem se ja i lijepo pijem pice, boli me briga za te harly davidson tipove u koznjacima.

Onda kao prica. Ja pristojan, kurtuazno im odgovaram. Pa oni kao kazu "imamo pravo na privatnost, znas, nas stol..."
A ja njima: "Pa ja sam ovdje bio prvi... ako hocete sto se mene tice - setnja..."

I frajer skuzi da ja NEMAM POJMA tko je on. On kaze - ja sam Malnar. Ja njemu: Drago mi je, ja sam Moravek.
Pokusa me podsjetiti: "Ono, crna ruza..."
Ja teleci pogled.

Da si vidjela, tipu sam porastao u ocima nevidjeno.
I tada predje na sasvim ozbiljnu konverzaciju, zamoli me da lijepo pozdravim jednog kolegu doktora, je li, jer mu je jednom nesto pomogao (ne bih detalji ali radi se o necem totalno tropskom i benignom koliko sam skuzio).

Shvatio sam tada da "poznati i slavni" kad nalete na nekoga tko ih tretira kao potpune anonimuse, to znaju jako respektirati.
To sam kasnije primjenjivao u kontaktima s nekim "facerima" koji su bili glazbenici i sto ti ja znam.
Napravis upoznavanje kao da ga nikad nisi vidio, razgovaras samo o onome sto ste imali na zajednickim kontaktima i to ti je to. Tada te respektiraju.
Eto.
Usput, prica o nekim tropskim krajevima, samo me motivirala da posjetim neka od tih mjesta. Lijepo je upoznati jednog globe trottera, mozes saznati korisnih informacija - za vlastita putovanja...

Respect!

39... 38...celziusa

Kad imas temperaturu i ne mozes sjediti nego par minuta ponekad mislis svasta. Ali ono sto postaje zanimljivo je da moji suradnici na blogovima pocinju flame war :-)
To je u svakom slucaju, nesto sasvim novo na blogerskoj sceni...

Enjoy, we are the first on the dark side of the moon...

moon walker

Savjeti o zdravlju

Novi clanak, na temu tretmana bolesti ovisnosti:

http://www.vjesnik.hr/pdf/2004/03/06/17A17.PDF