Nova adresa - news.noebius.com

Nova adresa ovog webloga: http://news.noebius.com

Hrvatska bez liječnika

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje objavio je danas natječaj za sklapanje ugovora - popunu Osnovne mreže zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini.
Malo sam zbrojio - trenutno im nedostaje 185 timova Opće medicine, 85 pedijatara i 67 ginekologa. Ukupno 357!!! Dva puta mjesečno će iznositi koliko je mjesta ostalo nepopunjeno, i tako dok ne popune.

Da liječnika uistinu nedostaje, vidi se po tome da velik broj umirovljenih liječnika danas već popunjava zamjene, odnosi ugovori se sve više potpisuju na razne načine.

Ovaj fond specijalizaciju uvjetuje 10 (deset) godišnjim ugovorima, te je nakon godina slabijeg stručnog usavršavanja, velik broj liječnika opće medicine u režimu specijalizacije ili ugovora nakon toga.
Hrvatskoj nedostaje liječnika, i to svake godine sve više.
O tom trendu pisala je pred par godina i liječnička komora u liječničkim novinama.
U aktuelnom broju nalazi se članak prof. dr sc Andrija Hebrang, koji iznosi:

U Hrvatskoj 99 usluga i 90 lijekova plaća državno osiguranje a samo jedan posto čini doplata osiguranika na ukupnu cijenu. U EU 80 postao usluga i 50 posto lijekova plaća državno osiguranje dok je doplata osiguranika na ukupnu cijenu 20 posto. Za razliku od EU, gdje je od doplate oslobođeno samo 10 posto stanovnika, u Hrvatskoj ih je oslobođeno čak 60 posto. Decentralizacija sustava jednaka je nuli a u EU se ona kreće između 30 i 60 posto. Dobrovoljno osiguranje u Hrvatskoj nije tržišno, za razliku od EU, te državni proračun pokriva usluge za sve a ne samo za socijalno ugrožene kako je to u Uniji.

Protiv reforme se potpisuju sindikalne peticije.
A naša stvarnost?

U Hrvatskoj su veći problem financije nego organizacija, na što upućuje i zaključak SZO-a iz 2004. SZO je tada u Kopenhagenu za Hrvatsku izjavila: «Temeljeno na mortalitetnim indikatorima, stanje zdravlja u Hrvatskoj je bolje nego bi se moglo očekivati prema datoj ekonomskoj situaciji, kao i u usporedbi s nekoliko sličnih zemalja. Stvarno, prema nekoliko zdravstvenih indikatora, Hrvatska se približava više prosjeku EU nego određenom broju referentnih zemalja.”

Što reći? U svijetu gdje se danas otimaju za kvalificirane liječnike, i gdje velik broj zemalja sa deficitom ima razrađena pravila o "etičnom vrbovanju" specijalista, potražnja je veća od ponude. Tržište rada za liječnike je danas pitanje trenutka - a kako biti osigurana socijalna država, ponovno bih citirao Hebranga:

Potrebna je čvrsta šaka – ministar i direktor HZZO-a – koji će ove promjene provesti, zaključuje Hebrang, i koji će zbog toga biti crnim ovcama u medijima.

cenzura svima, a ne samo njima

zanimljiv koncept cenzure možete pročitati ovdje.
Dakle, imamo studenta koji se protivi "seksualnim manjinama" koje žele osnovati u katoličkom fakultetu neku svoju grupu.
I zato dobije zadatak da napravi esej od 10 stranica "za i protiv homoseksualizma".
Zanimljivo kako se nekoga "odgaja" u duhu "tolerancije.
Čovjek se poziva na 1 amandman - no to ne vrijedi ako se na blogu dodiruje "svetinja" (seksualna manjina).
Vremena su se promjenila. U nekim državama od "večinskog terora" imamo "glasni teror".

Evo još pomalo o tome što se tamo zabranjuje:

"It goes against what I believe in," Miner said of homosexuality. "I believe what I said was not discriminatory. It was describing the action, not any particular individual."

Definicija normalnosti pomaknuta je prilično od sredine prošlog stoljeća. Sada nije normalno osjećati se neugodno kad se propagira "manjinska seksualnost". Koju u primjerice, Keniji, podržava 1% stanovništva, dok u domovini cenzure preko velike bare, daleko više.

I članak postaje nakon toga još zanimljiviji:

The university is acting within its rights in punishing Miner, said Witold Walczak, legal director of the Pittsburgh chapter of the American Civil Liberties Union, in the Tribune-Review article.

"Certainly, it doesn't promote the free exchange of ideas," he told the paper. "But ultimately, the First Amendment doesn't apply to private institutions."

Postavimo li pitanje, da li je ta sklonost "normalna" sada više nije pitanje "genetike" (kako neki tvrde) već postaje pitanje "kulturne dominacije" u jednoj sredini.
A očito je da postoje sredine koje sve više promiču "manjinsku seksualnost".
Ma koliko šutjeli o tome.

Past tense

Gledam malo stare postove. Drži me nesanica, zbog godina doktorskog i studentskog života ritam sna mi se ponešto poremetio. Stari blogovi ekipe koja je ovdje 03 -04 iznosila svoja iskustva novog života. Zlatno doba moga kolektivog bloga...

Ponekad mi se čini da sve ima svoj vrhunac, sada jedino u forumu postoji malo živosti, nekih 3-4 redovita postera.
Malo, ali kvalitetno društvance.

U biti, mislim da je ovaj web postigao svoju svrhu. 3000 unique visits? Da, ali uz hrpu ekipe koja linka fotografije (recimo tabletica i fotki iz članaka koje sam arhivirao) kao i sličnih, manje pametnih referenci.
Na tražilicu (google) dodao sam add - sense program. Bolje da i nisam. Mjesečno tako "zaradim" 0.15 USD! Fantastična svota, trebati će 2 godine da mi pošalju prvi ček ako bude išlo tim tempom :-)
Uglavnom, financijski imati ovakve stranice, koje vodiš iz entuzijazma je totalno nesmisleno.
Ali iskustvo koje sam kolektivno skupljao, pokazalo se korisnim.
Ljudi dolaze ovdje naučiti nešto. Podijeliti nešto.
Napisati nešto, budući da su imali prilike otvoriti se "raljama života".
Izaći u divljinu visokoposjećenih foruma i blogova često je traumatično iskustvo.
Čerečenje medija doživjeli su neki, meni dragi ljudi.
Ovdje svrate putem tražilica, točno upučeni, ne toliko žudni lagane zabave...
I zato ovaj web opstoji, plaćam ga i dalje gotovo isključivo iz svojih privatnih sredstava, kao moj doprinos javnom dobru.
Nemojte misliti da me sponzorira bilo kakav lobi, bilo koja državna institucija - ovo opstoji isključivo na entuzijazmu.

Imam velike planove, pripremam sustav potpuno baziran na web 2.0 ali adresu ne dajem vama, mojim čitateljima dok ne bude tehnički spremno za komentre i postove.
Naravno, veći trošak meni - a sa time i više "jezikove juhe" zbog rasipanja novca.
Ali eto, svi mi imamo hobi - a ovo ovdje, ipak je moj hobi.
Mjesto gdje se mogu malo ispucati.
I to je to, dragi moji. Potpuno osobno.

blog doktor hrvatska

Da li hrvatska ima doktora koji piše blog? Pa neki pišu, kao što vidite, od 2003 i o tome se pisalo.
Ali sasvim je drugo pitanje, da li onima koji pišu blog - treba doktor ;-)

Međumrežni monolozi

Međumrežni monolozi
http://medicinar.mef.hr/tekstovi.php?id=268


Danas sam naletio na ovaj tekst, u završetku stoji:

"Među tim članovima ima i studenata medicine: neke od adresa su
missvain.blog.hr, ananda.blog.hr, glup.blog.hr; a, iako sam se
trudila, nisam uspjela naići ni na jedan doktorski blog: ili se
liječnici izvrsno skrivaju pod krinkom anonimnosti ili nemaju vremena
za takove "egzibicije"."

kraj citata.
Članak iz 9 mj. 2005. Netko očito baš ne zna surfati ;-)

Fotoalbumi

Konačno sam na web postavio par pravih fotoalbuma dostupnih javnosti. Iako su u biti dosta privatna stvar, eto - slike sa mog vjenčanja. I još ponešto, a s vremenom možda dodam i nešto zanimljivo...

Fotoalbum @ moravek.org

Telefonske novine za slijepe

Telefonske novine za slijepe

ZAGREB - Potpredsjednica Vlade i predsjednica Povjerenstva za osobe s invaliditetom Jadranka Kosor u Hrvatskom je savezu slijepih pustila u rad prve »telefonske novine« za slijepe osobe. Riječ je o govornom automatu koji služi za čitanje novinskih članaka s internetskih stranica dnevnih novina, a slijepe će osobe od sada preslušavati sadržaj pozivom na telefonski broj 01/ 4921- 700. [T. Gr.], piše Vjesnik

kuda dalje...

Već duže vrijeme razmišljam u kom smjeru razvijati svoju web prisutnost. Primjerice, pitanje izbora pravog blog alata. Pokazalo se neophodnim bloganja na vlastitoj domeni, a ta odluka nije loša ni u smislu posjeta - veći je nego bilo koji na tzv "free" serverima. Blogger dot com ipak ima svoja kreativna ograničenja. razmišljam krenuti ili u smjeru wordpress koji je popularan, zovu ga "ferari bloganja" ili možda ipak - b2evolution. I dalje sam neodlučan, no odluka će biti tu negdje. No imam dosta drugih briga na pameti. Primjerice, gnjavim se s novim računalom. Instaliram sve, pa shvatim da imam premalo memorije. Ubacim još jedan modul - ne radi. Odnesem u servis (jako ljubazni) i dijagnoza - windowsi su problem, bios je u redu. Dakle trebao bih reinstalirati (sa neizvjesnim rezultatom. Da ne bi. Današnja računala sve više poprimaju kvalitetu "instaliraj i ne diraj".
U biti, možda je tako i bolje. Ograničiti svako računalo na njegovu funkcionalnost - i vozi.
Stoga dok razmišljam o redizajnu web-a možda je bolje pitanje - krenuti u potpuno novi projekt, ab initio i napraviti sve kako treba. I zalinkati da sustava. Danas se tako radi...
Jedino će malo potrajati dok novi sajt postigne dobar page rank.
E da prozborim i o tome. Moj web sad ima google page rank 5/10. Gledao sam velike free sustave - od 2 do 4.
Toliko o prednosti vlastite domene sa kvalitetnim sadržajem koji tražilice vole :-)

Rangiranje stranica

Ponekad rangiranje stranice za pretraživaće može dati neočekivani razultat.
Recimo ovo:

http://tinyurl.com/gj2l6

Pogledamo li rezultat za jedan blog alat, vidljivo je da sam napisao od 1900000 stranica koje inaće indeksira ovaj pretraživač 7. i 9. stranicu po rangu, konkretno na mom weblogu te na hr.wiki ako se uzmu u obzir samo stranice na hrvatskom jeziku. Uzimajući u obzir da su prvih 5 stranice koje su uistinu relevantne - budući da se njihov webmaster trudio da rangira vlastitu domenu pod tom keyword, začudio me taj rezultat. Ali opet, biti visoko na search rezultatu ne znači puno - traffic preko tog linka je nikakav! Toliko o page ranking sustavu, link optimization i sve nešto.
Odnosno ništa...

Proložac.hr - recenzija filma "Što je muškarac bez brkova"

Proložac. hr
prenosi recenziju filma "Što je muškarac bez brkova", pa nađoh zanimljivi komentar:

Od [07.01..2006 00:10 - Luka Maršić]
Dan prije stare godine, nakon dugog i bezbolnog odbijanja odlaska u bilo kakva kina i slične ustanove, odvukla me moja žena točno u ponoć u CineStar da bacimo oko na Muškarca bez brkova u režiji H. Hribara. U to vrime pošten svit spava, pa je lipa dvorana bila poluprazna, a ispred nas veliki zid unosio mi se u lice, pa sam imao osjećaj da sam cilo vrime nekako u tom zidu, posebice dok su nas pilali reklamama o tome šta dolazi, odlazi, šta moš’ poist, popit, kupit dici i ostalima bližnjima i sve to u ponoć i po. I tako već pomalo iziritiran i neurotičan, kakav jesam, počeo sam žugati njoj i Tomiću i svim «opičenim» iz njene generacije, koji danas svjesno ili nesvjesno djeluju društveno i izazivaju kontroverze. Prije samog početka filma i vrhunca večeri, dok su ovi nemilosrdno vrtili marketinšku patologiju letile su mi slike (u meni je igrao moj unutarnji film i dijalog između knjige i mog doživljaja našeg prostora) iz Antine knjige i rojile se misli kako će to pokazati Hribar i kakva su i kolika odstupanja od samog romana. Evo što sam ja doživio ljudi moji, uz dobru glazbu. Sam film kreće običajno u prikazivanju Dalmatinske zagore, i u vizualnom i onom misaonom (floskularnom) konceptu.Uočljiv je gasterbajterski simbolizam te škrta kamena zemlja probodena asfaltom kako bi se Jozo, Mate... što lakše dokopali svoje didovine u Mercedesu ili sličnom prometalu, te nesmetano uživali u svojim tradiconalnim običajnostima koje nisu promijenili, iako su većinu svoga života proveli u civilizaciji, čak se i ženili internaconalno, također je prikazan priprosti stariji ženski puk omotan šudarima kako se moli u crkvici. Radnja flma skoncetrirana je na dva lika i tri institucije. Glavni muški lik je pop (nema brkove) naočit, milostiv, radišan, vjeran crkvi i svojoj vjeri, alkoholni apstinent sve dok se ne pojavi ona, mlada, udovica, puna života u svakom smislu. Glavni ženski lik je, kako kazah, mlada udovica koja pomaže svojoj sestri u lokalnoj gostinici gdje se okuplja mlađa i starija seoska mladež. Muž joj pogiba negdje u tuđini nesretnim slučajem na baušteli, dobiva odštetu i kupuje u nekoj pripizdini za sav novac bezvrijedan komad zemlje od promoćurne babe, koja joj prodade zemlju iako znade da je mlada udovica u šoku i nije baš ubrojiva. No pošto će tu proći autoput, udovica lagano dolazi k sebi te skupo prodaje sad već vrijedni komad zemlje i dobiva novce s kojima kreće u novi život kojeg ja neću dalje opisivati to prepuštam vama kad i ako pogledate film. Za nju se veže niz likova zbog kojih bi se kao trebalo smijati, što meni baš i nije uspijevalo za razliku od same knjige. Također Hribar prikazuje, za mene, na vrlo suspektan (jednostran) način tri bitne institucije Hrvatske. S jedne strane je crkva kao konzervativna sredina kojoj je cilj da kontrolira u svim smjerovima svoj unutrašnji svijet i unutrašnji svijet svojih Božjih sluga, koketira s državnim institucijama, ona se materijalno obnavlja a duhovno propada, pop nije odolio ovoživotnim svjetovnim radostima. Na drugoj bandi, a sa istim prizvukom, je i hrvatska vojska, general (s brkovima) kojem je janjetina i žensko međunožje jedina svrha postojanja, a ministrica obrane je ljubomorno čeljade koja vara svog muža (sumnjivog priprostog političkog emigranta) koji je prijateljevao (pio i piva čudne pisme u tuđini) s bauštelcima po bjelosvjetskim birtijama. Ova treća institucija nije samo hrvatska, ona je univerzalna, a to je tradicija ili običajnost koja je simbol identiteta ma kakav on god ružan bio, vjernosti i vrijednosti u Hribara je izmarginaliziran i sveden na puki neuspijeh i priprosto, neduhovito banaliziranje ili ismjavanje. Za mene osobno film je fokusiran na savim druge ciljeve u odnosu na knjigu. I na kraju sam film ima duha, za mnoge koji nisu čitali knjigu Ante Tomića i nisu iz naših južnih pasivnih krajeva, film će biti dobra zajebancija i uz nekoliko istinski komičnih scena provest će lipu večer, ja se nisam baš osijećao ugodno i veselo te večeri, no to je samo moj subjektivni doživljaj umjetničkog uratka. Ona, zbog koje sam nakon podužeg vrimena prismrdio u kino, bila je skoro pa uplakana, jer su se na kraju pop i udovica uzeli i topla ljudska priča završila je happy endom.

par linkova

• voipstunt - voip program, moguci pozivi u fiksnu i 095 mrezu bez registracije
• multiplex broadway kina
• multiplex kina blitz cinestar

Uloga zajednice u prevenciji

Iz sažetka rada (naglasci op.ur.)

ULOGA ZAJEDNICE U PREVENCIJI ZLOPORABE DROGA MEĐU MLADIMA NA RAZINI SELEKTIVNIH INTERVENCIJA

U radu se preispituje uključenost zajednice u Republici Hrvatskoj u prevenciju zloporabe droga u mladih na razini selektivnih intervencija. Aktivnosti primarne prevencije autori smatraju promašenima. Prema njihovoj procjeni glavnina selektivnih intervencija u domeni je represivnih organa – policije.

Podaci istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da je rizična populacija mladih konzumenata brojna i da bi većinom respondirala na ponuđene intervencije, ali ih u pravilu nema tko ponuditi.

blogoterapija

evo jedne zanimljive ankete o bloganju:

Monster Meter: Only 11% of Monster Members Ever Blog About Work

In a previous Monster Meter poll, we asked Monster members if they ever blog about work. Here are the results:

59% What are blogs?
30% Never.
6% Sometimes.
5% Yes, I think of it like therapy.

Što reći? Blog kao terapija za frustrirane, ili možda - umjesto "slobodnog medija" tek - sredstvo otupljivanja (oštrice)?

Marijana i 22 patuljka

Marijana i 22 patuljka

Nekada davno u velikom gradu, negdje u udaljenoj, prekrasnoj zemlji življaše mlada žena po imenu Marijana.
Svaki dan poučavaše 22 patuljka u jednoj kućici od sladoleda.
Prije odlaska u slatku kuću uvijek je provodila vrijeme u kupaonici pjevajući himnu Brazila.
Svaki dan pitala je svoje čudotvorno ogledalo obješeno na zid:“ Koji je padež?“
Kada joj je ono krivo odgovaralo na jednostavno pitanje ljutila bi se.
Kada bi joj ogledalo dalo točni odgovor postajala bi još ljepša.
Naime, Marijana, bijaše najljepša, najzgodnija i naravno najbolja plivačica iz Hrvatske koja zna mnogo jezika i voli knjige na Hrvatskom, ali ne čita kriminalističke romane jer se boji i nema puno vremena slušati...
… ali to je neka druga priča koju ćemo ostaviti za drugi put.
Marijana bijaše tako lijepa da svi muškarci okretaše se , namigujući, fućkajući i ludeći za njom.
Jedan petak tulumarila je s Pepeljugom, Snjeguljicom i dvadeset dva patuljka. Došla je Crvenkapica s vukom (njezin novi zaručnik).
Aladin i Bob Marley nisu mogli doći zato što su njihova djeca bila prehlađena. Pinokio je došao s vilom. Ivica i Ma(t)rica su došli malo kasnije jer prije su pojeli kuću. Trnoružnica nije došla zato što spavala. Na kraju je stigao Mačak u čizmama. On je jako zgodan jer svaki dan ide u teretanu u Cvjetnom naselju i kada ga je Marijana vidjela odmah se zaljubila preko ušiju u njega.
Pitala ga je ako želi plesati s njom i on je odmah prihvatio. Plesali su salsu cijelu noć do šest ujutro.
Pepeljuga i Snjeguljica su bile zavidne i odlučile su osvetiti se. Pripremile su jednu jabuku s otvorom. Išle su u kuću od sladoleda gdje 22 patuljka su imali nastavu i tijekom pauze stavili su otrovnu jabuku na Marijanin stol. Marijana ju je vidjela i pojela je. Odmah je pala.
Patuljci su skuhali čudotvoran napitak s padežima: tri sedmine nominativa, jedna petina genitiva, malo dativa, puno vokativa, nekoliko lokativa, trećina akuzativa i dosta instrumentala.
Dvadesetak ih je brojilo do sto i sa svakim brojem ulijevali su joj po jednu kap napitka.
Marijana se probudila, vjenčala se s Mačkom. Živjeli su sretno do kraja života i imali puno djece.
THE HAPPY KRAJ

par recenzija

Evo par recenzija našeg rada:

• Znanostanje U nas
• Caranx

Zimske radosti

Zimske radosti.
Voziti auto je poput vožnje boba - imaš korito kojim voziš, kočiti bolje da ne pokušavaš već samo malo usmjeravaš kako te put vodi.
Snježni pokrivač, usprkos tvrdnjama da će snježiti tek sutra - sve veći. Grane opasno podvinute, u parku dok sam prolazio pukla grana. Teško breme, te padaline.

Kad već govorimo o teškom bremenu, vremena su se uistinu promjenila:

"O novinarstvu se obično govori da ima tri funkcije – da informira, da educira i da zabavi. Danas je obrnuto, prva funkcija je zabavljati, druga stvar je proizvoditi potrošača, a treća praviti pasivne građane. Jednom riječju, uče nas – zabavljajte se, trošite i šutite."

Piše to Radio 101 citirajući baš novinara, laureata Božidara Novaka, koji je došao do zaključka da su danas mediji u velikoj mjeri pod utjecajem oglašivaća i još uvijek evidentnim utjecajem politike zbog kojeg je kritičarsko novinarsko pero sve tuplje, a sadržaj medija zaglupljujuć i trivijaliziran.
Oglašivaći? Ja bih prije rekao - marketinške agencije!
Da li takvi mediji pomažu da se neki proizvod bolje proda ili je cijeli sustav postao sam sebi svrhom?

Uostalom, pao bjeli snjeg, tek kad se otopi vidjeti što to trune ispod površine...

Linkovi-0512

Najljepše psovke svijeta:

http://www.insultmonger.com/swearing/index.htm


Six degrees of wikipedia

ICD-10

ICD-10 na engleskom

Recenzija knjige "Droga i Mediji"

U časopisu "Novinar" HND-a br. 7-8-9/2005 objavljena je recenzija knjige "Droga i Mediji.