Napokon odmor od Zagreba

Nakon 3 prevruća i grozna ljeta provedena u Zagrebu, na užarenom asfaltu, u smradu i isparavanju automobila, ljudi i smeća, idem na 2 mjeseca na more. Nema sretnije od mene. Napokon! Prije 3 god. bila sam na odjelu, prije 2 god. u bolnici pa na strogom mirovanju zbog hepatitisa, a prošle god. Najdraži nije mogao ići zbog posla... I sada ću nadoknaditi svaku propuštenu sekundu mira, odmora, plivanja, ma 100% pure pleasure. Nakupovala sam si stvari, sve neke vesele boje, što manje materijala to bolje, i svakakve kremice, losione, ulja za sunčanje, pa protiv ožiljaka, onda zavoje, komprese, mrežice da mi ožiljci ne dođu slučajno na sunce...A da, i još sam i alergična na sunce! Zar to nije naprosto bajno?! Heheheheh ;)))
Mislim da će Najdraži lagano dobiti solm živaca kada vidi sve moje torbe, mojih 7 pari cipela, odjeću da ni ne spomijem - u ormaru ostaje samo zimska odjeća, kozmetike 2 torbetine, kad smo kod torbi i torbica (ne putnih) onda sam uspjela smanjit na brojku 6 (bravo ja)...Ukratko, mislim da će gepek biti rezerviran za moje stvari. A njegovo sve stane u jednu malo veću torbu. Osim kompjutera bez kojeg ne mrda. Iako ima kompjuter na moru ;))))
No, nema veze. Jedino je bitno da idem, da odlazim, da me nema, da nikoga ne gledam, da se odmaram, napunim baterije i skupim dovoljno energije za jesen! A na jesen počinje novi život...

Lijep pozdrav i vidimo se početkom 9-og mjeseca :))) Uživajte!

Staklo

Stvarno nisam dugo pisala. Ali imala sam 'dobrih' razloga za to. Nakon svih govana koje sam gutala zadnjih mjeseci ovo zadnje je najveće i najbolnije. Naime, prije 10 dana sam pala preko ručnika u kupaoni i proletila kroz staklo na vratima. Krvi do koljena, hitna stigla za 5 minuta, šivanje od sat vremena na sv.duhu...Ukratko - desna nadlaktica 10 šavova, lijeva podlaktica 5 ili 6 šavova, lakat 2 šava i ono najgore prsa, 4 šava ali je staklo probilo do same kosti. O razderotinama i ogrebotinama neću ni pričat. Niti o 2 injekcije tetanusa od kojih su izbile takve reakcije da je to nešto naprosto predivno. Kao da imam nove mišiće na rukama. Uglavnom, ja sam već pomalo luda od svih tih mojih 'nesreća' koje mi se dešavaju. A dok sam se šlagirala nikad ništa. Koliko sam samo puta jedva gledala na oči, popikavala se, rušila od dopa, hepova, tableta i svega šta je bilo u meni, no nikad s ovakvim posljedicama. Mogla sam si xy puta razbit glavu, past pod tramvaj, zabit se u nešto, ali nikad ništa! Čak sam sa slomljenom nogom i na štakama po Kašini brijala puna kemije. Ma nisam se ni poskliznula tada. Sad kad sam čista svako malo neka pizdarija. Očigledno plaćam danak prošlosti i svemu šta sam radila. No, što je tu je. I tako ja ko robot sa sexy mrežicama na obje ruke i zavojima, i krasnom kompresom na prsima - dekolteu, onako fino zaljepljeno bijelim flasterom koji je pokupio svu prljavštinu ovog svijeta 'šećem okolo'. U 10 dana sam izašla na kontrolu, registrirat auto i na jednu kavu. Neš ti provoda i ludila. Ostatak sam po naredbi Najdražeg bila primorana provesti u krevetu i strogo mirovat da mi šavovi ne popucaju. Skakao je on i po sokiće, neskafe, cigarete, namještao jastuke, vodio me na wc, kupao me, bedinao...ko pravu malu bespomoćnu bebu. Ovaj tjedan idem na kontrolu i nadam se da će mi skinuti te krasne kričavo plave konce i da ću mirne duše otići na zasluženi odmor na more. I da me neće biti u ovom Zagrebu sljedeća 2 mjeseca... Ja se toplo nadam tome, no vidjet ćemo što su mi život i sudbina pripremili za ovo ljeto. Naime, zadnja 3 sam trunula u Zagrebu - jedno na odjelu, jedno u zaraznoj sa hepatitisom, i zadnje zbog posla od Najdražeg nismo mogli ići...
A da, zaboravih spomenuti da su mi dragi doktori i sestre rekli da nesmijem na sunce sljedeća 4 mjeseca...Pa zar život nije lijep?!