In memoriam

Danas sam zapalila svijeću...
Sve do prije 6 godina svjećice bi se nalazile na torti, a ne u hladnom stalku za dušice...
Smijeh i radost zamijenile su suze i tuga...
Kao da je bilo jučer kada sam se oprostila od njega i zadnji put ga vidjela, iako je već tada on mene gledao sa krilima anđela...
Tada sam uistinu bila slomljena kao nikada u životu...otišao je ČOVJEK kojeg sam obožavala, kojem sam se divila, koji je meni bio uzor...
Ostavio mi je najveće blago - svoju mudrost, divne uspomene...naučio me da budem otvorena srca, da brinem za druge, naučio me da prihvatim život onakvim kakav je...pomogao mi je da shvatim da je život sudbina od prvoga dana...da za sve postoji razlog...da ništa nije samo da bi bilo...
Danas su opet potekle suze dok sam palila svijeću...za mog dedu koji ustvari nikada nije otišao...jer će zauvijek živjeti u mom srcu...i biti dio mene...
Hvala ti za sve...