Test

Jučer je Najdraži na netu našao neki test. Ispunio ga on, ispunila ga ja. Uglavnom nešto o tipovima osoba. I dio tog testa tj. rezultata testa je da pokaže koja zanimanja odgovaraju određenom tipu osobe. Znate što je meni ispalo?! Da mi je jedno od preporučenih zanimanja rad sa ovisnicima tj. alcohol and drug addiction counselor ...Ima nešto u tome, što sam ja već rekla dokiju. Da kad se ustalim, da bi voljela svojim iskustvom pomoći drugima. On je rekao da je moguće, da ćemo razgovarati o tome...Na neki način to bi bio moj 'pay back time' i nešto što sam oduvijek željela raditi. Čak sam i sociologiju bila upisala. I to kad sam bila navučena strahovito. Taj fax me bio i gurnuo tj. zbog faxa sam se prijavila na lječenje. Nažalost, nakon godinu dana desilo se nešto, što me spriječilo u daljnjem školovanju na Filozofskom...No, želja za proučavanjem društva, ljudi i prvenstveno, pomaganju ovisnicima je još uvijek prisutna...

Ako želite riješiti test i vidjeti kojem tipu osobe pripadate:

www.personalitypathways.com/type_inventory.html

Tuširanje

Sjedim za kompom, pušim cigaretu, pijem sokić...Kosa mi je mokra, taman sam izašla iz kupaone, gdje sam dobrih sat i pol vremena provela...Kompletna depilacija, peeling cijelog tijela, pranje kose, pranje tijela. Tako sam uživala u tome svemu...jer sam imala osjećaj da sa sebe skidam i ispirem prokleti otrov koji je toliko godina kolao mojim tijelom. Neopisiv užitak u tom, naizgled, najobičnijem tuširanju. Toliko se svježe osjećam, normalno, kao da onih svih sranja nikada nije ni bilo. No, ne želim zaboraviti, želim zapamtiti za cijeli život i više nikada pogriješiti. Želim da moje iskustvo i moj pakao pomogne nekome tko je na rubu...Da svatko ko ovo čita shvati da je ovo real life i real story. I da, sa svojih 27 godina krećem od nule. Jer sam bila znatiželjna, pa je znatiželja postala užitak, a na kraju je užitak postao pakao....

Prošlo je mjesec dana...

I tako...Prošlo je već preko mjesec dana otkako sam čista, točnije danas je 35 dana. Nevjerojatno kako je brzo prošlo, dok na samom početku minute su bile sati, dani su bili godine...Svakim danom sve se bolje osjećam, dobijam komplimente što se izgleda tiče - kako zdravo izgledam, kako sam smršala, kako sam se promijenila, kako su mi oči napokon normalne, pogled bistar, nemam podočnjake...I uhvatila sam se u razmišljanju - pa dobro, zašto mi je trebalo toliko godina da se riješim tog sranja?! Zašto?! Jer jednostavno nisam imala volje, ni želje srediti svoje probleme, svoje misli, suočiti se sa boli koju sam ubijala dopom i hepovima. Nisam imala razloga, bilo mi je svejedno. Tek nakon teške saobraćajke, overdosea i svega, sam počela lagano razmišljat o svemu. A kad sam preboljela hepatitis, znala sam da moram riješiti svoje stanje. Prvo sam prestala sa dopom, ali onda su problem postali hepovi. Istina, kad sam upoznala Najdražeg, to mi je bio samo dodatni poticaj da se riješim hepova. Ali, trebalo je preko 10 mjeseci da sredim svoje misli, svoju glavu i kažem - dosta! I stvarno je tako bilo.
Danas je 14 mjeseci da sam čista od heroina i 35 dana da sam čista od hepova. Danas je mojoj mami rođendan. I to joj je najljepši poklon koji sam joj mogla pokloniti. Sebe. Pravu sebe. Osmjeh i sreća na njenom licu je nešto nadivnije što sam ja mogla dobiti....