2 tjedna se Nescafeom slave

Ti bokca...Digla se ja danas ujutro u 10, pa zaspala u 13h i spavala do sad...Još krmelje u očima brišem, jer nisam mogla osvježenog lica Najdražeg žicat za jedan topli Nescafe. Pao je ziher na krmelje i one crte po licu od jastuka...A sad nemrem u kupaonu jer bi dobila Nescafe nikad više, a sudbina ovog bi bila nepoznata. Joj, evo ga. E, sad sam napokon svoja. Ovisnik sam o Nescafeu nakon buđenja. Opet ja ovisnik. Samo da se ne počnem furat sa Nescafeom. Hehehehe...
Preskočila sam popodnevnu terapiju, cerekam se ko zadnja kokoš. Polu-plavuša, zlatokosa. A šta ćete...
Pa da, danas su 2 tjedna da sam čista od hepova! Jupi di da :))

Pozdrav i popijte svi neš na moj račun, ja plaćam :)))

Buđenje 13-ti dan

6:10 ja već budna, nescafe stoji pored mene, lagano pijuckam i baš mi je dobro...Krize nema, smirena sam, ništa ni ne boli i mislim da je to bilo to. Da je kriza gotova. Osmijeh mi na licu otkad sam otvorila svoje snene okice. Rekoh ja, 13 je moj sretan broj...Smanjujem i tablete, onak jednu manje, nekad dvije...Nekad i preskočim popodnevnu terapiju, kao npr. jučer.
Joj jučer je bio dan ludnica. No, kako sam napisala većinu, moram prokomentirat odlazak doktorici opće prakse. Upadam ja u Dom zdravlja, uredno sa 2 buketa cvijeća, čekaonica prepuna. I ja ravno kuc-kuc sestri, ona mi otvori, pusti me unutra, vani počela deračina kao gle ovu kak ulazi preko reda, a mi hipohonderi koji smo se došli družit tu moramo čekat. Malo sam se rastužila jer su moju med. sestru radi srca sat vremena prije hitnom u bolnicu otpeljali. I sad sjedim ja, čekam da pacijent izađe iz ordinacije, čujem kako mu govori gospodine nije vam ništa, al' on uporan ko mazga. I još priča o nekom lijeku, a doktorica njemu - to su vaginalete...Ja sam se odvalila. Nakon kojih 10 min izašao je i ja šmug u ordinaciju, doktorici cvijeće, a ona me onako izneneđeno gleda. Ja reko - ja sam gotova sa hepovima. Nema više. Odmah joj se pojavio osmijeh na licu i malo smo popričale, i na kraju ono - drž' se, držim fige da je ovaj put stvarno gotovo. I da će pozdravit med. sestru, odnjet joj cvijeće i reći joj divnu vijest...E sad dolazi dio - izlazak u čekaonicu bez buketa. Hehehheehe. Kako su me samo gledali, dobacivali, a ja sa osmjehom na licu. Idem si ja lagano...Da su samo znali koliko sam puta bila tamo po hepove. Nebrojeno mnogo puta. Prestrašno, sad kad razmislim o tome. Bljak...

Dobro i sretno jutro Vam svima želi totalno sretna Deep :))))

Opet promjena

Postadoh polu-plavuša...Danas sam se ošišala, pramenove dala, baš mi je bilo najs. Bila sam 7 sati u gradu, uključujući moju nevjerojatno savršenu frizerku. Ma ta žena je umjetnik za kosu, simpatična, mlada, zabavna. Tamo sam provela koja 3 sata. Kad je moj najdraži došao po mene, rekao je - sad više nemam curu nego dečka (on bi da ja imam dugu kosu, a meni to ide na živce, a uostalom ovo je poluduga frizura), ali moram priznat da ti super stoji. Hehehehheeh...Ma svi su u frizeraju rekli da mi savršeno stoji. Baš sam zadovoljna.
E da, krize?! Pa nema ništa po tom pitanju. Baš sam sa Dokijem pričala jučer i kaže on meni da ja to super sve podnosim. Nego...Nisam neka mimozica. A šta ćete - tvrdoglava, kad zatupim u glavu, nema povratka. Dupli bik po horoskopu inače. :)))
Imam osjećaj da na neki način sa svim svojim postupcima u zadnje vrijeme, brišem i mičem sve ono što me vezalo uz dop i hepove. Eto, ova kosa npr. Nova ja - nova frizura. Jer ne želim više nikada kročiti u taj svijet. Svijet laži. I svakim danom sam sve sigurnija da je gotovo zauvijek...

Uživajte ljudi u životu...Propustiti ćete najbolje stvari zbog gluposti. I svatko ko se skinuo, je točno to rekao. Di mi je pamet bila?! Ma nema ljepše stvari kad se ujutro probudiš u nečijem zagrljaju, smiren, bez krize, šećeš okolo sa smješkom na licu i znaš da je cijeli svijet tvoj. Mogućnosti su nebrojene...Samo izaberi i uživaj...

Pozdrav od svakim danom sve više sretnije Deep :)))

Overdose

Evo baš sam pročitala Blog od mog Dokija, gdje piše o onom overdose-u. Meni se isto frend u stanu (da napomenem živim u kući sa roditeljima, odvojeni stanovi) samo srušio i prvo sam oko 45 minuta pokušavala sa umjetnim disanjem, masažom srca, itd...Zamislite potpuno opušteno tijelo od kojih 95 kila pomaknut. No, kad sam shvatila da nema šale, da su mu usta plava, pjena počela ići na usta, nazvala sam hitnu. 'Ljubazna' gospođa s druge strane, kad je čula o čemu se radi samo rekla - 'Ekipe su na terenu, kad prva bude slobodna, onda će doći'. I to u 1 ujutro...Ja sam i dalje umjetno disanje davala, masažu srca, šamaranje, samo da mi ne umre. Moja mama je shvatila zbog buke da se nešto dešava i kad je došla i vidjela njega kako plavih usnica i u totalnoj komi leži bez svijesti na podu, već je grgljao samo, skoro je infarkt doživjela. No, počela je sa hladnim oblozima, pomogla mi da mu dajem masažu srca i umjetno disanje. Minute su bile sati...Rekla sam joj da može očekivati i policiju sa hitnom, no to nije bilo bitno. Jedino je bilo bitno da on ostane živ. Prošlo je preko 25 minuta i ja ponovo zovem hitnu. 'Ljubazna' gospođa mi kaže - 'A šta opet zovete. Jesam li vam rekla da će ekipa doći kad bude slobodna.' E onda sam poludila i rekla - 'Ženo božja čovjek umire, ne diše, pa šta je vama?' Uglavnom trebalo im je 45 minuta da dođu. Ušli su u stan, prvo su pitali tko je i šta je i kad sam rekla da ima hepatitis C, da boluje od PTSP-a, da se overdozirao, navukli su po 2 para rukavica. Kao da je zadnje smeće. Već je bio skoro gotov...Meni su rekli da se maknem da me ne zarazi (?!). Dali su mu jednu ampulu naloksona - ništa, ne reagira. Nakon par minuta drugu ampulu - ništa, opet ne reagira. I doktorica mrtva hladna kaže - 'Uopće neznam zašto ih spašavamo, gubimo vrijeme, trošimo materijal, kad se sami ubijaju. Ovaj je gotov.' Medicinski tehničari su otišli po nosila i taman kad su ga htjeli stavit na nosila, počeo je povraćat, slina, pjena, hroptanje. I nakon nekih minutu je došao kolko-tolko sebi. Kamen mi je pao sa srca. Doktorica je samo rekla - 'Fuj, dajte se maknite dok to ne izbaci iz sebe.' Onda je došlo do prepiranja da ga voze u bolnicu, što je on odbio, rekao da je sad ok...Cijelu noć sam probdjela, kad su svi otišli puknula sam si 3 puta jači šut od njega, no nije baš djelovao na mene. Smirio me, ali gledati kako ti netko doslovno umire pred očima - užas...
A najinteresantnije u cijeloj priči je da je taj isti dečko mene spasio od overdosea 8 mjeseci ranije. No, kad se meni desio nisu zvali hitnu, jer 'vlasnica' stana nije dozvolila...Bilo nas je 5. I njih troje govore joj da zove hitnu, a ona neda. Svađali su se oko toga cijelo vrijeme. On mi je davao umjetno disanje i masažu srca preko sat vremena, zaljevali su me hladnom vodom, davali sol u venu, šećer da pijem, svašta su smišljali, samo da se hitna ne zove. I tako dok nisam došla svijesti...A moglo se desiti da ne dođem svijesti. Baš me zanima kako bi objasnila moju smrt?! I to u stanu njenog dečka koji nije bio u Zagrebu tada...
Uvijek, ali uvijek, hitnu pozvat i gotovo...Nema diskusije. Zar je lakše živjeti sa spoznajom da si mogao spasiti prijatelja, da te nije panika uhvatila zbog policije?! Koliko je samo života izgubljeno zbog tog straha šta će biti sa murjom i panike...A neće biti ništa. Jer svatko sa imalo mozga u glavi će reći da je otišao u kupaonu bez njegovog znanja da se misli puknut, vratio se i srušio ili da je došao već overdoziran, da je samo ušao u stan i srušio se...
Nemojte biti kukavice. Ako sam ja, žensko, mogla riskirat, onda možete i svi ostali. Frendica je isto bila kod frendice koja se overdozirala i bio je jedan dečko još s njima. Koji je pobjegao. Murja nije došla. A hitnoj je trebalo preko pola sata da dođe, iako je stan bio udaljen 5 minuta hoda od hitne. Toliko o hitnoj.

Kontrolna točka br.1

Opet buđenje u 6. Navikavam se da ću uskoro postat radni narod. A svaka baba-žena zna kolko joj treba da ujutro provede u kupaoni, našminka svoje krasne podočnjake i ostatak svog odraza u ogledalu.
No, s obzirom da ja još nisam stupila među gore spomenute i da se još borim sa svojim krizama, pametnije mi da se držim toga. Prekjučer bijah kod svog dokija, ja ga tako od milja zovem, lijepo mi sve dogovorili, popričali, čak sam dobila i savjet za pileću juhicu jer nisam baš za neku hranu u ovom razdoblju. Moj dragi je bio zajedno samnom, da i on dobije instrukcije jer on nikad drogu tako nije. Btw dobio je slom živaca od faca gore i njihovih priča, deračine, nekulture i tako to. Ja jesam bila jedna od tih faca, ali ovo - katastrofa...Nikada nisam povisila glas na nekoga, a kamoli na nekog doktora. A moj doki je tako ponosan što ja napravila 'cut'. Sav mi je bio onak hepi, osmjeh na licu, a ja još ponosnija. Online savjetovanje se nastavlja...E da, zaboravih, pa danas je 11-ti dan bez hepova. Jupi di da :)