PITANJE
Koji je najzačudniji, najbolji i najpoželjniji recidiv u životu?????
Clitorella
dnevnik lažne plavuše | unnaturally blonde
Sjedi Clitorella u velevažnoj ustanovi i čeka pismene i nepismene ,da se udostoje, barem ući i nešto priupitati, pa za to je plaćena. Težak posao,ali iziskuje neke napore, pogotovo ,kada su međuljudki odnosi, odnosno svinjarije u igri. Evo dolazi, dražesna, "curica " u bijeloj kuti iz ne tako daleke "žute ustanove" i moli Clitorellu ,da joj preporuči neke pričice za grupne terapije u Dnevnoj bolnici, tako ima "curica" problema ,jer su zatvoreni ,šute i ne komentiraju, (na nekim lokacijama je situacija nešto drugačija), lupa se sa vratima, viče i dokazuje. Ovi, u ovoj instituciji šute. Pošalim se ja malo s njom, dam joj par zbirčica, koje bi trebale navesti šutljivce (diplomate), na razgovor i sjetim se Hegela. Pitam ja :"Znate Hegel je "prava" stvar ,to ili ubije ili progovori!" naravno bila je to šala, hvala Bogu nije shvatila, zen pričice i još neke bile su joj dovoljne.
Clitorella je sjedila u kuhinji, sama i tužna, došao je Bijesni, obukao svoj kaput i rekao, da mrzi sve žene zbog nje, da mu se sve gadi. Clitorella nije znala što se događa, zagrlila je Zlato , jedna od Clitorellinih životnih spoznaja je NAJLAKŠE JE ZALUPITI SA VRATIMA.
Napisati ljubavnu pijesmu,što je to? U čemu je problem,problem je u osjećajima, sve je već rečeno, napisano življeno, doživljeno, a opet i NIJE. Svatko voli na svoj način.Ljepota pisanja o ljubavi je baš u tome, što je sve poznato i NIJE.
Zna se, kada se zabavlja u nekoj krčmi ili birtiji, gdje svira uživo neki sastav, cigani, tamburaši... itd, uvijek se iza ponoći naručuje. Tako i život naručuje, bez obzira ,da li to želimo ili ne. Clitorella je jednog sunčanog ljeta, sa Zlatom i Bijesnim doputovala u austrijski velegrad, kulturni velegrad, bila je sretna, kao i svaka žena osjećala je život u sebi. No, počeli su bolovi, koje je neko vrijeme uspjela zanemariti, odjednom su ti bolovi postali neizdrživi, jedino čega se sjeća ,je mrak u koji tone, očajničkom rukom grabi Zlato i čuje sirenu Hitne pomoći. Muzika, naručena za nju i samo nju.To je osjećaj ,koji se ne da opisati. Njoj i samo njoj. Nakon sati i sati mraka, budi se na nekom odjelu ,punom cjevčica i aparata ,na koje je priključena. Na krevet joj sjeda netko, koji joj na engleskom pokušava objasniti da je "izgubila" blizance, Clitorella je samo u sebi ponovila dobro poznatu rečenicu :"Clitorella, možeš to to, ne daj se!"Djecu, toliko je željela,otišla su" negdje", život joj curi iz ruke.kroz prste,a njoj ostaje samo da se tješi .
"Sad ili nikad" ,to je rečenica ,koja Clitorellu prati, skoro pa od rođenja. Dok je bila sedmogodišnja djevojčica, stajala je na vrlo prometnom raskršću, bojeći se prijeći cestu, nije bilo nikoga ,da je prevede, prešla je sama. Clitorella je redovito trenirala prvo plivanje, pa streljaštvo, morala je svakodnevno proći ispod rampe i prijeći podosta kolosjeka, bojala se pruge i vlaka(nije jednom vidjela tragediju), opet je bila sama, stisnula je zube i prešla.Bilo je teških trenutaka, kada je brojala korake u nekoj povorci, koja se činila njoj nepojmljiva, povorci ,koja je pratila Predatora do vječnog počivališta, bila je sama ,iza lijesa, opet se bodrila," Clitorella možeš ti to", sada ili nikada. Već je doslovno umorna od te rečenice, ponavljala ju je pred svakim teškim ispitom, događajem ,uvijek je bila sama. I bez obzira, koliko je puta prošla kroz suze, strah i prešla te silne granice, dan danas si ponavlja iste riječi i uvjerava se ,da je najgore prošlo, da ju ništa više ne može iznenaditi, ali ipak još uvijek može.
Draga Clitorella,
Otkad postoji Akademski zbor Goranovaca, postoji NEOPISIV rivalitet takvog istog iz Beograda. To su bili tada, pjevački zborski, osobni okršaji ,tko pjeva bolje, tko je ugrabio na natjecanjima koju nagradu, kamo se putuje...itd. Izbjegavalo se čak, da oba zbora budu u isto vrijeme u Dubrovniku. Jedog ljeta se to nije dalo izbjeći. Dva dana prije odlaska Goranovaca ,doputovaše Krsmanci iz Beograda.
Odmaraju Goranovci, na Babinom Kuku u luksuznom hotelu ,nakon "napornog "kupanja ,sve otvoreno, sve se čuje. Dva kata ispod kupaju se "iznutra" dva baritona i smiju se ,da ih se čuje do Rijeke. Pričaju tipične muške"lovačke" priče, tko je i kad i kako netko nekoga povalio.Smiju se Clitorella i njezina cimerica na laži koje supiti "uvaljuju" jedan drugome. Odjednom TAJAC.Nakon par sekundi uzvik:"CLITORELLA!!!!"
Za Clitorellu ,koja je bila nepunih šest godina ,nije se imalo vremena ,baš puno. "Sagradila" je svoj "vilinski "svijet,od pričica, lutkica, nekih crtarija, živjela je u nekom" svom" svijetu, maštala je o princezama, krinolinama i bila potpuno"izvan"svega.No, voljela je ,da joj se PRIČAJU priče.
Razgovaraju dvije sekretarice, istog ranga, ljepote, savršenstva,stasa i gluposti.
"Ne mogu"="Volim te", naravno, ne mislim na nedodirljivu mušku potenciju, već na značenje tih riječi. Obične sintagme, običan jezik, ali iza njih je čitavi sustav emocija, sklonosti, patnji, suza, razmišljanja, od bijesa do romantičnih misli. To su rečenice koje, kako sam i u prethodnom postu napisala, one se šapuću, jer ,ako se kažu jasno i glasno ,onda osobe, koja je to rekla"nema". Kao prvo ,treba izabrati osobu kojoj se to kaže , jedno i drugo, iziskuje,ako ništa povjerenje,razumijevanje ,diskreciju ... i ako ništa," blagoslov "je šutnja.Onaj ,koji je te" sreće", da to čuje, odnosno ,da su te riječi njemu upućene,ne zna, koliko je to vrijedno, da se sa tim riječima ne smije ništa drugo nego ,prešutjeti odgovor,ako je negativan. Treba uzeti u obzir, bez obzira na okolnosti, da je mnogo hrabrosti trebalo ,da se te riječi uopće izgovore, ako izražavaju stvarne osjećaje.Clitorella se nada ,da će osobe bez obzira na sve ,pokušati "ublažiti oštricu" odgovora i reakcije, kao što je ona pokušala zagrljajem.Ne smiju se, te riječi ignorirati, ne čuti, ali treba biti oprezan, jer se svaki nađe u situaciji ,da ih sam kaže.
Koliko se Clitorelli čini, više se nigdje i nikome te riječi "Ne mogu", ne mogu ,ili ne smiju reći.To je znak slabosti, krize, ne znam čega sve ne. Ako se i usudiš to nekome lanuti, dobiješ takvu prodiku , kao odgovor, da je bolje šutjeti.Te riječi se negdje skriveno pišu, šapuću, potajno isplaču ,već kako tko može ili ima priliku. Clitorella u svom i ne baš dugom, ali niti kratkom životu(sve je relativno), nikad nije smjela nikome to reći. Predatoru ponajmanje. Mamica je bila nemilosrdna. Nema ,"Ne mogu".Par dana prije, nego što je prvi put proplakalo Zlato, u ono neko kičasto "čudo", Clitorella je preskočila prvu stranu "Radosnice", jer nije još znala vrijeme, datum ....itd rođenja, ali je na stranicu"iza" napisala, još nerođenom Zlatu pismo, da nikad neće biti kao Predator. Između hrpe stvari ,napisala je ,da Zlato uvijek mami može reći te nesretne riječi .