Ovisnost o ovisniku

Vjesnik, 30.1.2006

Postoje mnogi tipovi ovisnosti, govori se i o ovisničkim ličnostima, ali vjerojatno je malo poznato da ovisnici djeluju na svoju najbližu okolinu i čine je ovisnom.
Obitelji alkoholičara i ovisnika o drogama, osim što su disfunkcionalne, s poremećenim odnosima unutar obitelji, u svih članova uzrokuju i različite poremećaje, tako da obiteljske terapije nisu osmišljene samo kao način liječenja ovisnika nego su se i razvile i posebne terapije za članove obitelji.

i zaključak:

Zbog hirovita ponašanja roditelja, djeca ovisnika razvijaju veliku empatiju i kasnije preveliku osjetljivost za osjećaje drugih, pri čemu zanemaruju vlastite osjećaje.
U pronalaženju životnih partnera djeca ovisnika nesvjesno mogu izabrati ovisnika. U drugom slučaju mogu imati nezadovoljavajuću vezu u kojoj će neprestano morati »osluškivati« svoga partnera. Biraju tako partnere koji nesvjesno nad njima uspostavljaju emotivnu kontrolu, formiraju veze prema nesvjesnim emotivnim očekivanjima koja su razvila u roditeljskom domu, a koje bismo mogli nazvati – ovisničkim vezama.
Početak liječenja članova obitelji je emotivno odvajanje od ovisnika.

Cijeli članak

04 magazin: Drug Policy u Hrvatskoj

"Časopis za hakiranje stvarnosti" 04 u novom broju 13/14 kao temu broja govori o politici o drogama. U online izdanju, nažalost, samo je uvodni tekst, dok u pisanom izdanju ima nekoliko više nego interesantnih intervjua.

[fajl_13/14] DRUG POLICY U HRVATSKOJ

Droga se povukla s naslovnica, udarnih intervjua, posebnih televizijskih emisija, političkih rasprava. Čak se i u žutoj štampi danas može naći iznenađujuće malo tragičnih priča ovisnika ili skandala iz privatnih života popularnih i uspješnih.

I onda dalje:

Kao i svaki rat, kada se iz razine stožera prebacimo na frontu, i «rat protiv droga» postaje mnogo neugodniji. Napustimo visine institucija, financiranja, hladnih brojki i retorike te razmotrimo stvarne živote stvarnih ljudi i konkretne štete vezane uz upotrebu droga. Heroinski se ovisnici i dalje predoziraju, prosljeđuju hepatitis ( srećom, zasad ne i HIV) te dobivaju dosjee i stigmu koja im onemogućuje povratak normalnom životu čak kada se i othrvaju ovisnosti. Šteta je donekle smanjena nedavnim povratkom posjedovanja manjih količina u domenu (prilično skupog) prekršaja. Ipak, i dalje se osobe koje nikada neće postati ovisne, niti imaju problema s ilegalnim drogama, poput nebrojenih korisnika cannabisa, kažnjavaju i upućuju na terapije (okupirajući kapacitete sustava), a uskraćuju im se i informacije o stvarnim rizicima vezanima uz njihovo korištenje droga (što u slučaju tzv. «plesnih» droga može imati i pogubne posljedice). S druge strane, teški ovisnici (o legalnim i ilegalnim drogama) uz muku dolaze do pomoći i u pravilu su njome nezadovoljni. Istina, medikalizacija i patologizacija korisnika i dalje je privlačnija opcija nego njihova kriminalizacija i penalizacija, kao što je slučaj u SAD-u.

O potonjem su u imali i raniji tekst, naslovljen [čekiranje realnosti] War on drugs
No da završimo tekst 04, njihov coup de grace politici:

Vratimo se politici prema drogama, sustavu čija retorika nije reagirala na fenomen normalizacije te i dalje koristi tvrd i nediferenciran pristup u kojemu je kriterij (i)legalnosti centralniji od kriterija štete. Ipak, u praksi je velika većina nerepresivnih resursa (bilo u području liječenja i rehabilitacije, bilo u području smanjivanja štete) usmjerena tamo gdje su problemi i rizici, a time i potreba za intervencijom najakutniji. Dakle, na heroinsku ovisnost. Koliko god indikativan, ovakav fokus doista predstavlja i jedini odgovoran način usmjeravanja resursa. S druge strane, izostanak kampanja profila «svi za protiv», kao i (pragmatično) napuštanje kriminalizacije korisnika droga, ukazuju da sustav ipak nije u cijelosti zanemario promjene.
Normalizacija upotrebe (pojedinih) ilegalnih droga u široj kulturi mladih (i manje mladih) ne čini stvari na području droga ništa jednostavnijima – svaka droga i svaki način upotrebe nose svoje specifične rizike i opasnosti. Decidirano stavljanje glave u pijesak, moraliziranje i pozivanje na temeljito zastarjele obrasce (poput višestruko opovrgnute «gateway» teorije prema kojoj jedna droga vodi drugoj, a sve na koncu heroinu) neće učiniti ništa da oslovi ove probleme. Po svemu sudeći, bit će potrebno da (i ako) normalizacija još uznapreduje, dok pritisak stvarnih problema i javnosti ne spusti i politiku prema drogama iz normativne u pragmatičnu sferu. Trenutačno, kao što je uvodna snimka terena ustanovila, vlada zatišje. I uredno zujanje umjereno ugođene drug policy mašine.

Televizija (Vjesnik on-line - Obiteljski glas)

Vjesnik on-line - Obiteljski glas: "suvremena tehnologija osim što omogućuje brzu i dostupnu komunikaciju, daje i velike mogućnosti zloporabe pri kojoj internet, SMS-ovi ili televizija postaju sami sebi svrhom i kada je omogućeno skrivanje umjesto otkrivanje koje je uvjet svakog kvalitetnog kontakta. Zloporaba televizije također se događa kada je ona sama sebi svrhom: kada osoba sjedi nezainteresirano, hipnotička pogleda i prebacuje programe ne gledajući zapravo ništa. Televizija je tada potraga za »instant zadovoljenjem«, popunjavanje psihičke praznine i otuđenosti."

147 14.12.2005 Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj za 2006. – 2012. godinu

147 14.12.2005 Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj za 2006. – 2012. godinu
Sabor RH konačno je donio novu Nacionalnu strategiju, kojom prestaje važiti ona od 1996. godine. Par naglasaka:

Znanje je primarni preduvjet za ponašanje pojedinca u javnosti. Svakoj osobi treba osigurati razinu znanja koja će joj omogućiti donošenje osobnih odluka i preuzimanje odgovornosti za ponašanje općenito, ali i u vezi s opojnim drogama.

Svi provoditelji različitih programa obvezni su čuvati osobne podatke pojedinaca u skladu s profesionalnom etikom te Ustavom, Zakonom o zaštiti prava pacijenata i Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

Potrebno je otvoriti odjel za liječenje najtežih ovisnika, koji ne bi bio orijentiran na detoksikaciju već na stabilizaciju stanja, a u koji bi se upućivali ovisnici u kriznim stanjima nakon pokušaja suicida ili predoziranja, radi određivanja farmakoterapije.

Referentni centar za ovisnosti

Radi primjene i praćenja jedinstvene doktrine i metodologije te unapređenja stanja na području praćenja, prevencije, dijagnostike, liječenja ovisnosti i rehabilitacije ovisnika, potrebno je utemeljiti referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za područje ovisnosti.

Sukladno zakonskim rješenjima, temeljne zadaće referentnog centra, osim osnovne djelatnosti, bile bi sudjelovanje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi i drugoj trajnoj edukaciji stručnjaka koji se bave suzbijanjem ovisnosti uz organizaciju praktičnog rada i izdavanje edukacijskih materijala, stručna pomoć i provođenje stručne supervizije rada u području prevencije, dijagnostike i liječenja ovisnosti i rehabilitaciji ovisnika u zemlji (uključujući sustav HV-a, pravosuđa i dr.), suradnja s ustanovama i institucijama u zemlji i na međunarodnom području koje se bave područjem prevencije ovisnosti, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije ovisnika, te praćenje stanja ovisnosti i istraživanja.

Uporaba opijatskih agonista u liječenju heroinske ovisnosti (metadona, buprenorfina i dr.)

Opijatski agonisti (metadon, buprenorfin i dr.) imaju ključnu ulogu u suvremenom pristupu heroinskoj ovisnosti, no u doktrini liječenja ovisnosti smatra se da samo metadon ili bilo koji drugi opijatski agonist sam nije dovoljan da bi se značajnije promijenilo poremećeno ponašanje. Zato se ti medikamenti koriste kao sredstvo kojim se heroinski ovisnici privlače u program, a nakon toga se farmakoterapija agonistom po potrebi koristi samo kao jednim od elemenata kompleksnog postupka tretmana ovisnika koji uključuje psihoterapiju, edukaciju te određene oblike psihosocijalne pomoći.

Trajna edukacija - Novosti

U rubrici edukacija, dodani novi tekstovi.
Tema današnje prezentacije:

Liječenje paničnog i generaliziranog anksioznog poremećaja u trudnoći

Besplatni alkohol čini beskućnike zdravijima?

Besplatan alkohol mogao bi poboljšati zdravlje beskućnika alkoholičara, ali i njihovo ponašanje, piše list kanadske udruge liječnika pozivajući se na istraživanje provedeno u Ottawi.

Sedamnaestorici odraslih beskućnika, koji imaju dugu povijest zlouporabe alkohola, dopušteno je da popiju 15 čaša vina ili šerija dnevno - po jednu čašu svaki sat od sedam ujutro do 22,00 - prema programu koji se u Ottawi počeo provoditi 2002. i koji još uvijek traje.

Nakon prosječno 16 mjeseci broj situacija u kojima su sudionici programa ušli u sukob sa zakonom pao je za 51 posto u odnosu na tri godine prije nego su se uključili u program, a posjeti hitnoj službi opali su za 36 posto.

"Jednom kada im damo malu količinu alkohola i stabiliziramo ovisnost u stanju smo omogućiti zdravstvenu uslugu koja vodi do smanjenja nepotrebnih zdravstvenih usluga koje su tražili prije", rekao je Jeff Turnbull, jedan od autora izvješća.

"Alkoholom ih privučeno, on izgrađuje povjerenje i tada imamo mogućnost liječiti ih od drugih bolesti. Tako smo im poboljšali kvalitetu života", dodao je.

Izvor: Bjelovar.com.hr 6.1.2006