Informacije za putnike

Kakve su mogućnosti i pod kojim uvjetima se mogu unositi lijekovi u Republiku Hrvatsku?

Republika Hrvatska je potpisnica triju konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju ilegalnog prometa lijekovima koji sadrže opojne tvari i psihotropne supstance ( Single Convention on Narcotic Drugs, 1961, as Amended by the 1972 Protocol Amending the Single Convention on Narcotic Drugs, 1961, Convention on Psychotropic Substances, 1971 i United Nations Convention Against Illicit Traffic in Narcotic Drugs and Psychotropic Substances, 1988.); što podrazumijeva da prihvaća Bečku listu opojnih droga, psihotropnih supstanci, kao i tvari iz kojih se mogu dobiti opojne droge, tzv. "prekursora" u smislu suzbijanja zlouporabe istih. Bečka lista dostupna je na intemetskoj adresi: http://www.incb.org
Većina europskih zemalja također su potpisnice Konvencije, što znači da ista pravila vrijede i u tim zemljama., tj. svi lijekovi koji se nalaze na bečkoj listi podliježu posebnom režimu pri prelasku granice. Svaka zemlja potpisnica spomenutih konvencija dužna je uskladiti svoju Nacionalnu listu sa Bečkom listom, ali može sadržavati i dodatne lijekove koje Bečka lista ne sadrži. Hrvatska lista objavljena je u "Narodnim novinama" broj 163/04 i 48/05 pod nazivom "Popis opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga."

Sukladno čl. 24, stavku 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga ("Narodne novine" broj 107/01 i 163/03) propisano je da osobe koje prelaze državnu granicu smiju posjedovati lijek koji sadrži opojnu drogu samo na temelju medicinske dokumentacije i u količini nužnoj za osobnu uporabu u trajanju do 5 dana. Stavkom 2. istog članka propisano je da osobe koje supstitucijskoj terapiji bolesti ovisnosti ili simptomatskoj terapiji u terminalnoj fazi malignih bolesti kod prijelaza državne granice smiju imati uz medicinsku dokumentaciju lijek u količini nužnoj za osobnu uporabu u trajanju do 15 dana. Sve ostale lijekove, tj. one koji nisu na popisu lijekova koji sadrže opojne droge, psihotropne supstance, niti su potencijalni "prekursori" opojnih droga, strani državljani pri prelasku granice mogu unijeti za osobnu uporabu u količini potrebnoj za liječenje do mjesec dana. Uzevši u obzir sve navedeno, kao i predstojeću turističku sezonu, turistima savjetujemo da uoči odlaska na godišnji odmor, ukoliko redovito uzimaju lijekove, od svog izabranog liječnika zatraže kratku povijest bolesti, tj. popis lijekova koje uzimaju u odgovarajućim dozama, iz koje je vidljivo da je lijek namijenjen osobnoj uporabi, te da prilikom prelaska granice prijave carini lijekove koje nose, kako bi se na obostrano zadovoljstvo izbjegli potencijalni nesporazumi i neželjene situacije.

Izvor:
http://www.mvp.hr/MVP.asp?pcpid=52

MEDIJI I ZDRAVLJE

MEDIJI I ZDRAVLJE: GREŠKE U MEDIJIMA I ZDRAVSTVU

Motovun, 7. – 10. srpnja 2005.
10. srpnja 2005, nedjelja
11.45 Davor Moravek Droga i Mediji

Errare humanum est

Plemenita i nadasve humana djelatnost da se drugome očuva, vrati ili popravi zdravlje ponekad je neizbježno skopčana s rizikom suprotnog učinka - gubitkom života i pogoršanjem zdravlja.
Greške u liječenju su osmi uzrok smrti u Americi te analize pokazuju da je 1999. godine u Americi umrlo između 44.000 i 96.000 bolesnika u bolnicama kao posljedica neke greške. O veličini tog broja govori podatak da je te iste godine u prometnim i drugim nezgodama u Americi poginulo 43.000 ljudi, a da je od raka dojke umrlo 42.000 ljudi, a od AIDS-a 17.000 ljudi.
Greške u medicini zaista su relativno česte. Od onih bolesnika koji ulaze u bolnice, prema nekim američkim statistikama od 2,9% do 3,7% na kraju imaju i posljedice medicinskog tretmana. Od tih grešaka koje su nastale u toku liječenja čak 58% se smatra preventabilnim.
U današnje vrijeme o greškama u medicini saznajemo na tri osnovna načina: na temelju pritužbi bolesnika (subjektivni osjećaj nezadovoljstva), na temelju dokumentiranog oštećenja zdravlja (objektivna činjenica oštećenja zdravlja — invalidnosti ili smrti uslijed liječenja), na temelju stručne procjene (svijest o grešci).
Hrvatska javnost je u posljednje vrijeme, gotovo svakodnevno, obaviještena o greškama u zdravstvu. Mediji izvještavaju o greškama najčešće putem pritužbi bolesnika.

Iz crne kronike - 2.7.2005

Dva smrtna slučaja zbog predoziranja heptanonom
Mnogo je onih koji zlorabe heptanonsku terapiju. a prije ili kasnije posljedice su iste kao i s heroinom
VARAŽDIN - Na varaždinskom području ove su godine zabilježena već tri predoziranja sa smrtnom posljedicom, dok ih je toliko bilo cijele prošle godine. Najviše zabrinjava to što je riječ o ovisnicima koji su zloupotrijebili heptanonsku terapiju. Iako su nalazi vještačenja pokazali da su predozirani ovisnici konzumirali različite vrste droga, u dva se slučaja opravdano sumnja da je smrt nastupila upravo zbog prevelike doze heptanona.
»Dio ovisnika dobiva heptatone iz raznih razloga izravno na ruke. Najveći problem je vikendom, jer onda pod raznim izgovorima, poput toga da odlaze nekamo izvan grada, dobivaju veću količinu heptanona. U danima vikenda heptaton se prodaje kao droga«, ističe Toni Zorman, vođa grupe kriminaliteta droga u PU varaždinskoj. Ovisnici ga najčešće ne piju pomiješanog sa Cedevitom, kako bi trebali, već ga otope i konzumiraju intravenozno. Takav heptanon je često onečišćen, u sebi ima mnogo vapna, pa se događa da se ovisniku začepe žile i ovisnik se predozira. Jedan se tako predozirao jer si je u jednom danu injektirao čak 60 heptanona!
»Mnogo je onih koji zloupotrebljavaju heptanonsku terapiju. Prije ili kasnije posljedice su iste kao i s heroinom. Važno je reći i roditeljima, ako su im djeca 'čista', da pripaze kuda se kreću, kako se ne bi vratili u staro društvo. Ovisnik koji je čist smatra da mu tijelo može podnijeti istu količinu kao i prije, no upravo je suprotno«, kaže Zorman.
Predoziranja je ove godine bilo i više, ali su se ovisnici uspjeli izvući. No, tu postoji još veći problem, a to je da ih njihovi prijatelji takve ostavljaju na ulici, klupi ili u automobilu, ne pruživši im pomoć. Riječ je uglavnom o mlađim ovisnicima, koji u stanove, kad im nema roditelja, dovode prijatelje na 'dop'. Ako tom prilikom nekome pozli, uhvati ih panika i umjesto da zovu pomoć, oni predozirane osobe ostavljaju da umru.
»Imali smo slučaj da su mladića predoziranog odvukli iz stana i stavili u automobil. Tamo su sjedili s njim dok nije umro, a ujutro ga je pronašao susjed. Moram reći da ćemo biti rigorozni i raditi na otkrivanju takvih slučajeva, jer najmanje što ovisnici mogu učiniti za predoziranog prijatelja je da mu pozovu Hitnu pomoć. Tada bar neće biti prijavljeni za nepružanja pomoći«, naglasio je Zorman.
Mihaela Zagoršćak

Vjesnik, 2.7.2005