Past tense

Gledam malo stare postove. Drži me nesanica, zbog godina doktorskog i studentskog života ritam sna mi se ponešto poremetio. Stari blogovi ekipe koja je ovdje 03 -04 iznosila svoja iskustva novog života. Zlatno doba moga kolektivog bloga...

Ponekad mi se čini da sve ima svoj vrhunac, sada jedino u forumu postoji malo živosti, nekih 3-4 redovita postera.
Malo, ali kvalitetno društvance.

U biti, mislim da je ovaj web postigao svoju svrhu. 3000 unique visits? Da, ali uz hrpu ekipe koja linka fotografije (recimo tabletica i fotki iz članaka koje sam arhivirao) kao i sličnih, manje pametnih referenci.
Na tražilicu (google) dodao sam add - sense program. Bolje da i nisam. Mjesečno tako "zaradim" 0.15 USD! Fantastična svota, trebati će 2 godine da mi pošalju prvi ček ako bude išlo tim tempom :-)
Uglavnom, financijski imati ovakve stranice, koje vodiš iz entuzijazma je totalno nesmisleno.
Ali iskustvo koje sam kolektivno skupljao, pokazalo se korisnim.
Ljudi dolaze ovdje naučiti nešto. Podijeliti nešto.
Napisati nešto, budući da su imali prilike otvoriti se "raljama života".
Izaći u divljinu visokoposjećenih foruma i blogova često je traumatično iskustvo.
Čerečenje medija doživjeli su neki, meni dragi ljudi.
Ovdje svrate putem tražilica, točno upučeni, ne toliko žudni lagane zabave...
I zato ovaj web opstoji, plaćam ga i dalje gotovo isključivo iz svojih privatnih sredstava, kao moj doprinos javnom dobru.
Nemojte misliti da me sponzorira bilo kakav lobi, bilo koja državna institucija - ovo opstoji isključivo na entuzijazmu.

Imam velike planove, pripremam sustav potpuno baziran na web 2.0 ali adresu ne dajem vama, mojim čitateljima dok ne bude tehnički spremno za komentre i postove.
Naravno, veći trošak meni - a sa time i više "jezikove juhe" zbog rasipanja novca.
Ali eto, svi mi imamo hobi - a ovo ovdje, ipak je moj hobi.
Mjesto gdje se mogu malo ispucati.
I to je to, dragi moji. Potpuno osobno.