kontra kultura

Blogeri prosvjeduju, blogeri pišu, svašta nešto...
I tako, pišu oni pjesme. Druže se, o tome pročitajte ovdje:
http://www.xportal.hr/vijest.aspx?id=1076

Zanimljiv mi je bio i poticajan ovaj komentar, pa ga citiram:

anhedonija: Čitala sam malo te wannabe književnike s blog.hr-a. Jebate, koja tlaka. Dobar mi je "Plodovi zemlje", a ovi ostali su malo zabrijali da znaju pisati. Čista kvaziknjiževna patetika i dosada. Kad smo već kod teme, ne kužim kako jedan dosadni, vrlo teško čitljivi i nadasve srednjovjekovno-ruralni prozaik može zabrijati da je pisac i štoviše, pojaviti se na nečemu što se zove "Književna blog-večer." Blog je medij posve različit od knjige i nastao je zato da bi ljudi opisali što su jeli taj dan, da li ih smeta što Bush baca bombe i da bi se, na koncu, družili s drugim ljudima preko komentara. Ja npr. pišem fikciju, ali uvijek s namjerom anti-priče. Da doista mislim da mogu biti PRAVI pisac već bi davnih dana imala objavljenu knjigu, a ne si dozvolila odlaske na neke bezopasne, smiješne "Književne BLOG večeri" i u svojoj maloj, skučenoj, pljesnivoj blogosferi nazivala se piscem jer mi je nekolicina anonimusa, koja taj dan nije imala pametnijeg posla, ostavila komentar. (Ili nedajbože zato što me je netko s onoliko malo ukusa kao što su to urednici blog-hr-a stavio na neku od autokratskih, uniformnih, plitkih, mediokritetskih lista) Trenutno, na blog.hr-u je čista manija pisanja, svaki treći blog je PISAC KOJI SPOMINJE IZDAVAČE U BOXU. No, dobro jedno ih je vrijeme sve šorala poezija s kvaziavangardnim kič-slikama, sada samo treba pričekati novi trend koji će, kako stvari stoje, vjerojatno biti meta-tafizičko-enciklopedistički diskurz blog-znanstvenika, blog-umjetnika, blog-političara, blog-tinejđera, blog-drkadžija, blog-pisca. Kakva jebena kič-pizdarija!

e sad, što tome dodati?

Danas sam slušao radio. I to treći program, to vam je ono klasična glazba i govorne emisije. Koje ne prekidaju, već ide... kad sam već platio pretplatu, da to iskoristim, budući da je to bez reklama program.
Zašto to naglašavam? Komercijalizacija reklamama je prerasla do nivoa mučenja, propagandističko zaglupljivanje kojem smo izloženi nema granica.
Da li možda ima premalo reklama? Očito, dokaz je ovdje:
http://www.xportal.hr/vijest.aspx?id=1071

Da citiram malo što nam piše T-Zombix :

Eto, možemo očekivati još više reklama u svim mogućim oblicima. Reklame, reklame i samo reklame. Da li je to dobro ili loše, nemam pojma. Meni se čini da ćemo svi pomalo oglušiti i na taj način reklamiranja kao što smo oglušili na klasični način reklamiranja. Još samo kad bi ljudi naučili razmišljati o onome što vide, a ne slijepo vjerovati televiziji, ma di bi nam kraj bio. ...

... kako je opisao u kratkim crtama na koji način nas se manipulira preko televizije. Odlično je opisao kako se vijesti kroje, izbacuju, preslaguju i kako se ističe jedna stvar, a zanemaruje druga kako bi se postigao željeni efekt.

Dakle, daljinski za televizor u ruke, i GASITE TO!

Da se vratim na moje služanje Radio Zagreb, 3. program danas. Bila je emisija na temu "europskih izazova" te komentari na temu "novog društva". Malo su proanalizirali (kroz pola sata, koliko sam slušao) pitanje "razvoja" i tranzitnog perioda u informatizacijisko društvo.
Sudar svjetonazora, razgradnja onog što imamo (staro) i ono što dolazi (novo).
Ipak, tekst je bio jednostran, kako to već biva u brojnih analitičara.
Što je to što je staro?

Za mene je stara televizija, star je film. Osobito onakvi filmovi kao što je juče bio "Volim Te", rvacki pseudo dramatični pamflet koji je krasan propagandistički uradak - kako širiti spolno prenosive bolesti uz suvišne zašto.
Elem, tip dobije HIV virus transfuzijom. Naravno, passe koncept, ali moguće je. I to nakon što je živio potpuno divljačkim životom, seks, droga i to.
Pa počne gubit sve jer prizna to svojim kretenskim poslodavcima (da li, ili bolje rečeno partnerima) te se ide "svetit" šireći to na kog stigne.
Tip se ponaša kao totalni manijak.
Hvala TV na soft pornografiji i instrukcijama tipa "kako postati manijak".

I tako sam danas uživao slušajući klasičnu glazbu... očito ono što vrijedi, vrijedi, ma koliko mi o tome šutjeli pokušavajući prodati "muda pod bubrege".
Za njih, nije proizvod ono što prodaju. Mi smo ti koje se prodaje sa sitne pare, nas prodaju Coca Cola beveridge company, nas prodaju.

Mi sami, već davno smo se sami prodali.