7 x KAKO KREIRATI EPIDEMIJU OVISNOSTI

SEDAM NAČINA ZA STVARANJE EPIDEMIJE OVISNOSTI
ILI
7 x KAKO KREIRATI EPIDEMIJU OVISNOSTI

Prema onome što se može iščitati iz povijesti, ima sedam uobičajenih načina putem kojih se može destabilizirati «ekologija droga» i stvoriti ovisnička epidemija. Svaka razorna taktika korištena u tom polju je već isprobana i testirana, te uključuje jamstvo uspješnosti. No, ako izokrenemo pokazatelje, dobit ćemo prilično pouzdan sklop ideja o načinu kako zaštiti «ekologiju droga» od loših događanja i extrema.

1. Izloži tkivo odabrane populacije intenzivnom stresu, tj. naprezanju, na način da se oštete međuljudski odnosi i jezgre društva, fragmentiraj to društvo i stvori područja velikog siromaštva te suprotstavljenog mu bogatstva, uništi stara dobra zajednice a da propustiš izgraditi nove vrijednosti, ostavi mlade bez oslonca, i plodno tlo za epidemiju će biti stvoreno. Vrlo je vjerojatno da će vjetar raznijeti sjeme koje će se kad-tad ukorijeniti.

2. Odabranu supstancu, odnosno sredstvo epidemije, bilo ono legalno ili nelegalno, učini lako dostupnim. Neka se prodaje u svakoj trgovini. Drži cijenu niskom, odbaci svaku kontrolu, te prepusti droge slobodnoj igri tržišta i tretiraj ih kao svaku drugu potrošačku robu.

3. Stvori ozračje prihvaćanja. Uvjeri ljude da svi uzimaju drogu, a da su devijantni oni koji ne uzimaju. Omogući dobar marketing, što znači osiguraj znatan budžet za oglašavanje. Kada to nije moguće, u slučaju ilegalnih droga, osloni se na podršku kreatora mišljenja i medija u promoviranju tih supstanci. Poveži alkohol sa predodžbama sporta, cigarete sa Grand Prix motociklističkim utrkama, a kokain sa životom na visokoj nozi. Sve je to jedan te isti princip, jedna te ista igra.

4. Dodatna pogodnost može biti ako liječnička struka prihvati drogu, ležerno ju propisuje, proglasi ju ne-ovisničkom i propusti ju na ulice. Prije otprilike jednog stoljeća, ovaj proces je znatno pomogao da se stvori pozitivna slika o alkoholu, no liječnici su također doprinijeli epidemijskom širenju mnogih droga – opijuma, heroina, kokaina, barbiturata, amphetamina, LSD-a, benzodiazepina. Ovdje se radi o začuđujućem prozivanju liječničke neumjerenosti, tj. nemogućnosti preciznog utjecaja (preispitivanje biti medicine).

5. Potraži inovativne mogućnosti za oglašavanje nove droge u opasnijem obliku, ili novi način uzimanja. Uvjeri populaciju da je ušmrkavanje kokaina sigurno, pa ih udari sa crack-om, daj im da popiju malo laudanuma i zatim izvadi iz rukava injekciju morphina, navikni ih na šmrkanje duhana, cigare i lule, a na kraju ih navedi na pročišćenje putem smrtonosnih cigareta.

6. Upakiraj svoju operaciju, što je moguće više, u međusobnu pohlepu. Za legalne droge, računaj na suučesništvo (možda bolje komplementarnost) između proizvođača i države koja ubire porez, a za ilegalne droge pronađi uvijek zamjenjive siromašne ljude koji će popuniti niže razine distribucijskog lanca, a profit će se i dalje skupljati na vrhu hijerarhijskog modela.

7. Pokušaj organizirati da mediji prikazuju uzimanje droge kao vezano isključivo uz individualne razloge: «nedostatni genski sklop», «ovisnička osobnost», «moralni kolaps». Održi diskurs na pojedinačnom nivou, te istovremeno izdvoji iz javne percepcije bilo kakvu svijest o činjenici da je zloupotreba droge djelomično uzrokovana društvenim okruženjem.

Originalni tekst može se pročitati ovdje
Izvornik: Griffith Edwards: Matters of Substance. Drugs: is legalization the right answer – or the wrong question? Penguin Books, London, 2005. (Introduction, page XXV-XXVI) www.penguin.com