DOŽIVJETI STOTU ILI O ZALJUBLJENOSTI

Sjeti se Clitorella u najtežim trenucima svoje doživotne zaljubljenosti u poeziju modernizma. Svi ti pjesnici, živjeli su punim životom, postali žrtve vlastitog talenta, strasti, bez ostatka, gladovali, putovali naslijepo po svijetu, upijati svaki tren, sagorjeti u vlastitoj strasti, naravno i umrijeti, ne u krevetu, sa debelom lisnicom u banci i ispod jastuka, otišli su pišući stihove ,koje samo izuzetan duh može ispisati. Clitorella je na tu temu diplomirala, ima magisterij, nada se i doktoratu. Sagorjeti u vlastitoj inspiraciji, a ne živjeti ko krt u Andersenovoj Palčici.
Kada je bila jako mlada i prvi put zaljubljena, ljubila je Cesarića i znala njegov "Povratak", napamet, kada je ispraćala svog ciničnog Predatora u sebi je umjesto molitve recitirala Jesenjinovu pjemu "Pismo majci", u teškim životnim trenucima, kada je bdjela nad Zlatekom,
starom nepuna 3 sata "Irski blagoslov",danasnakon mnogo jada i tuge recitira psalam ,koji je iznad svega ...Gospodin je pastir moj, zla se ne boji.
Poezija liječi i sama ju piše.
Clitorella