Nesanica

Nakon što je pismo liječniku neslavno završilo u nekom šahtu ili smeću i nakon što sam ostala bez ikakvih tableta, provela sam još jednu noć gledajući tv, čitajući i za kompom. Nema veze - ni prva ni zadnja neprospavana noć.
Nescafe je tu, sokić i cigarete, Najdraži spava snom pravednika, a ja bacam od oka današnju prognozu gledajući novo svitanje - sunčano i vruće. Opet.
Ustvari kad malo bolje razmislim, ovakve nesane noći mi dosta toga poslože u glavi. Mir, tišina, samo ja i moje misli praćene laganim zvucima brda mp3-jeva. Nitko me ne gnjavi, ne slušam lude susjede kako se deru, pile drva, razgovaraju koda su sa brda sišli ili bolje reći koda se dovikuju s brda na brdo dok ovce čuvaju. No, tješi me činjenica da neću još tako dugo ovdje živjeti, jer i ovih 3 godine su previše za mene. Koja sam navikla da mi je sve 'pod nosom'...Mala iz Centra, kako su znali reći. A mala iz Centra se nikako nemože naviknut na brdo na kojem je sada. Inače se mogu prilagoditi svakoj sredini, ali ovo je za mene - ubojstvo. Posebno kad čujem nekog kokota kako se glasa u daljini. Brrrrrr...prestrašno!
Razmišljam da odspavam kojih sat-dva, ali znam da ću se onda još gore osjećat. Bit ću kenjkava cijeli dan, 'lagano' razdražljiva i kvocat ću Najdražem mozak. Možda da ipak sprovedem u djelo ideju - idem do grada po nove cipele!
A šta sad, ipak sam žensko...