status quo

Danas sam razgovarao o stvarima koje traju uistinu dugo. Nije sve poput plastične boce zaslađenog pića, neke stvare koristiš na isti način više puta. Recimo srebrnu žlicu, to koristiš možda 2-3 puta u životu, ali nema frke, to nabaviš kao vjenčani poklon svojem dragom prijatelju tako da kompletira kolekciju nepotrebnih stvari.

Zanimljiva priča počinje u srednjem vijeku, u Jeruzalemu... križni put podjeljen sa tri crte, koje se ne smije prijeći. Kopti, katolici, grčki ortodoksni... ako načmeš crtu, moraš stati. Status quo.

Kad gledam neke stvari, kako zapinju, zapitam se da li i naša administracija kao i "mali bogovi" koje je spominjao Latin u "Latinici" neki dan, o liječnicima i drugima koji su proganjali, imaju u svojim glavama neki svoj "status quo".

Na TV Slovenija govore o svakidašnjici u EU. Malo se pokušavaju rastrezniti od prvosvibanjskog slavlja, ali to traje...
Naši kamionđije "slave" u kilometarskim kolonama pred Breganom. Definitivan "status quo" pred ulazima u EU - u liniji "ostali"...