things that make you go hmmmm....????

da, malo za promjenu, eto mene na poslu! ha, ha...zapravo mi je to fakat vec glupo pisati...stalno sam na poslu. ali, nema veze, i bolje je tako. jer... u zadnjih neznamkoliko dana dogadja mi se pakao. me and my boyfriend, who was the one to die for - we have broke up! na zalost, tako je moralo biti. gadne stvari su se pocele dogadjati, on je poceo gubiti kontrolu, ja zivce, par fizickih obracuna i adios! ali, opet kazem, i bolje je tako. mogla bih ja tu sad pisati "socne" detalje, ali stvarno mislim neke stvari odrzati barem toliko privatne da ih ne publiciram na netu.
osjecam se uzasno cudno. zadnjih sedam mjeseci svako jutro sam se budila pokraj njega, svaku noc zaspala pokraj njega pa sad kad se ujutro probudim, onako polusvjesna, treba mi neko vrijeme da dodjem sebi i da mi se situacija poslozi u glavi. toliko o tome.
nego, jos i prije nego sto smo prekinuli, meni se po glavi opet poceo motati heroin. nisam bas previse iznenadjena obzirom na to da svakodnevno od terapeuta slusam kako je ovisnost "kronicno recidivirajuca bolest". svaki vrabac u mojoj glavi tu pjesmicu vec zna apsolutno na pamet. na srecu, nisam napravila recidiv. zasto? vjerujem da bih ga napravila da nisam jos prije osam, devet mjeseci prekinula sve veze s dilerima i obrisala i zadnju znamenku bilo kojeg telefonskog broja. ostao je jedan, od frendice koju znam citav svoj zivot. i tako sam se ja iz drustva povukla u osamljeni kutak i nazvala..."mobilna stanica je iskljucena", rece ona dosadna zena. i praise the Lord, to mi je bilo dovoljno. ako nije upalilo iz prve, iz druge necu ni pokusavati. vratila sam se drustvu i to je bilo to. i tako je moj pokusaj da napravim recidiv, prvi u sedam mjeseci, prosao neuspjesno.
moram priznati, od tada mi nije palo na pamet ponovo okretati taj broj. svaki dan se podsjecam te situacije, svih ostalih situacija iz proslosti i treniram i dalje samu sebe iz dana u dan da ne pokleknem. u situaciji u kojoj se trenutno nalazim, bilo bi vrlo ocekivano da napravim recidiv. e bas zato necu! ovih sedam mjeseci apstinencije (bas danas ulazim u osmi mjesec) je samo moje i znam da mi to nitko ne moze osporiti. ali opet, zasto da to bude samo sedam mjeseci? idem dalje, vidjeti do kad cu izdrzati. mozda, samo mozda, uspijem zauvijek zatvoriti taj deveti krug pakla.
pozdrav svim "anonimcima" and a BIG thank you!