reminiscence of the past...

da, skoro sam zaboravila nešto bitno zanimljivo. zvoni meni jutros moj plemeniti mobitel, a kad ono moj bivši odabranik (dr.med. po struci op.a) i ja kao "od kud ti?!" a on kao "joj pa to si ti! izgleda da sam slučajno memorirao ime nekog doktora uz tvoj broj!" (a-ha, op.a.) i tako bla bla, truć truć, nismo se vidjeli brat-bratu već nešto manje od dvije godine. pa kao ajde da se nađemo.
ne znam...puno puta sam pomislila kako sam opako popušila kad sam odbila njegov prijedlog o "uozbiljenju" naše veze i pogotovo u kriznim trenutcima, pomišljala kako bi bilo lijepo da se pomirimo.
s druge strane, po glavi mi se stalno motaju riječi moje prijateljice Lastavice kako "podgrijana juha ne valja!" i trudim se za tim i povoditi. u ovom trenutko pogotovo nisam još spremna za novog sidekicka, a opet klin se klinom izbija.
a možda ipak mislim da ću se neko vrijeme odmarati od emocija. to je u ovom trenutku sve postalo prekomplicirano za mene. call me a coward, ali zaista ne bih još neko vrijeme plakala i svađala se. ne da mi se riskirati...
Jorge, sorry, maybe next time...