Sloboda izražavanja ili nedostatak autoriteta

Doslovno upada ,sretna obitelj u pedijatrijsku čekaonicu. Sve puno zabrinutih roditelja i dječice, ušmrkane, balave, uplakane, ali uglavnom je relativna tišina, osim hripanja ,kihanja i šmrcanja. Otišao Bijesni i Clitorella ostala sa Zlatekom u krilu. Zlato je "raspalilo" dernjavu i "miniralo" mir u čekaonici.Vrišti Zlateko , udara sve oko sebe:"Neka ide sve u pi...u ma....erinu,neću onu žicu u nos, neću ono čudo u grlo, neću balvan u grlo, neću da me hladi onom slušalicom NEĆU STRAH ME.....!" Roditelji gledaju prezrivo u Clitorellu i neodgojeno Zlato ,koje psuje.Savladalo je neopisivu ljutnju i strah napad kašlja.Clitorella u sto muka, smišlja "nešto", da nadmudri mali -veliki bijes u krilu."Mama, da li si se ti bojala ,kad si bila mala?", blebne Zlato.Iskoristila Clitorella zadnje snage, ignorirala "finu"djecu i roditelje i ispričala priču o "strahićima."Zapravo ,u tom trenutku nije bila svjesna ,da priča stvarno o sebi, no Zlato je prihvatilo pričicu i umirilo se. Izlazi sestra, badava pričica, Zlato nastavi psovati i urlati, smije se sestra i upita ga:"Čuj, ti baš nisi najbolje raspoložen danas!" Zlato odgovara na opći urnebes:"Pa tko bi bio, kašljem i bljujem čitavu noć, imam temperaturu, vukli su me iz kreveta, uguravali nekakve sirupe i još moram k doktoru,NEĆU!"Kad smo bili prozvani, doktorica se nasmijala:"Ne trebate mi ništa reći ,sve sam čula iza vrata!Mali je sve izvikao" Dijagnoza -viroza, malo strpljenja i ništa više. Evo, sada spava, a Clitorella razmišlja o svojoj priči o strahićima.
Clitorella