Prošlo je mjesec dana...

I tako...Prošlo je već preko mjesec dana otkako sam čista, točnije danas je 35 dana. Nevjerojatno kako je brzo prošlo, dok na samom početku minute su bile sati, dani su bili godine...Svakim danom sve se bolje osjećam, dobijam komplimente što se izgleda tiče - kako zdravo izgledam, kako sam smršala, kako sam se promijenila, kako su mi oči napokon normalne, pogled bistar, nemam podočnjake...I uhvatila sam se u razmišljanju - pa dobro, zašto mi je trebalo toliko godina da se riješim tog sranja?! Zašto?! Jer jednostavno nisam imala volje, ni želje srediti svoje probleme, svoje misli, suočiti se sa boli koju sam ubijala dopom i hepovima. Nisam imala razloga, bilo mi je svejedno. Tek nakon teške saobraćajke, overdosea i svega, sam počela lagano razmišljat o svemu. A kad sam preboljela hepatitis, znala sam da moram riješiti svoje stanje. Prvo sam prestala sa dopom, ali onda su problem postali hepovi. Istina, kad sam upoznala Najdražeg, to mi je bio samo dodatni poticaj da se riješim hepova. Ali, trebalo je preko 10 mjeseci da sredim svoje misli, svoju glavu i kažem - dosta! I stvarno je tako bilo.
Danas je 14 mjeseci da sam čista od heroina i 35 dana da sam čista od hepova. Danas je mojoj mami rođendan. I to joj je najljepši poklon koji sam joj mogla pokloniti. Sebe. Pravu sebe. Osmjeh i sreća na njenom licu je nešto nadivnije što sam ja mogla dobiti....