muzika i što nam čini

eto dan se bliži kraju, a ja još uvijek bivam na svom radnom mjestu jer sam, doslovce, zatrpana poslom. no to nije bitno. zapravo je jer imam barem tu sreću da imam posao. vjerovali ili ne, moj šef, kao i većina suradnika znaju da sam bila ovisnica. dobre vijesti, jel'te, brzo putuju. sva sreća, sa šefom imam prijateljski odnos, obzirom na to da me zna od moje 12. godine. čovjek vidi da dobro radim, da ne kljucam, da ne stvaram probleme i sve je OK. primjer, dakle, jedne od onih i onakvih osoba koje razumiju bolest ovisnosti i spreman je ne zamjerati mi moju prošlost. čak me s iznenađenjem upitao nedavno da kako to da me nije vidio na jednom, nedavno održanom, koncertu. kao, očekivao me tamo. e, dragi moj el jefe, jedino kaj ja sad peglam je čisti veš, a "perem" samo suđe i podove doma...i pesu šape. zapravo bih lagala kad bih rekla da zbog toga nisam sretna. odavna mi je dojadilo čekanje da se diler probudi, pa na posao po dilerovom radnom vremenu, pa nabaviti ilegalnu supstancu dovoljnu za prebroditi noć i bla bla truć truć. nego, što sam htjela reći? da! muzika! jednom mi je prijateljica, također bivša ovisnica, kad se skidala rekla da se drogira muzikom i da svaki korak koji učini, korak je dalje od heroina. ona se skinula puno prije mene, a ja sam se tih riječi prisjećala i prisjećam ih se još i sad. no, danas na poslu, slušala sam neke stvari koje sam slušala sa svojim ex najboljim prijateljem i vratilo me godinu dana u natrag. nisam, što se ono kaže, posegnula za drogom, ali osjećala sam se kao da je 2003. i kao sad lagano odoh ja na p.....icu, naći se s "frendovima" pa u kombinaciju. i onda trrrrm, skužim i vratim se natrag. sve je OK. na sreću, sa svim tim "frendovima" sam se posvadila, kombinacije su mi daleke, daleke sjeverne zemlje tako da sam safe. ali naravno, ipak je presudan moj um i prije svega razum. često znam reći da ne pomišljam napraviti recidiv jer mi je a) neugodno pojaviti se pred svim ljudima koji u mene vjeruju, b) strah me krize, priznajem i c) volim svoj posao i želim ga sačuvati. i tako, nema toliko slova u abecedi da nabrojim sve razloge protiv horsa, a razlozi za su davno izlizane samo fraze.
eto, toliko od mene nakon napornog dana u sadašnjosti. uskoro ću postati svoj "log" koji sam vodila prvih cca mjesec dana kad sam se skinula s heptanona. za pikanterije iz junkerskog života nisam trenutno raspoložena, ali sigurna sam da će me i to uhvatiti pa kad se raspištoljim...
pusa
bok