Clitorella u valovima života

Bilo je sivo, jutro, pred kišu. Veoma rano, oko 5h ujutro. Clitorella nije mogla spavati i odluči otići na rano plivanje. Bijesni i Zlato spavaju, iskrala se iz kuće i krenula na plažu. Divota, plaža prazna, more sivo i tmurno, čak pretoplo, ali nema veze, Clitorella mora isplivati svoj dnevni "trening".To može samo, kada nisu ljudi "načičkani "jedan, drugom na glavi, nije gušt.Pliva Clitorella i kada se umorila ,sjela je na kamen i ogledala se u površini mora. Nije to više ona mršavica, koja je "zdaskala"seniorke, gledala je u sivu dubinu i prisjećala se prošlosti. To je uvijek "opasna igra",djetinjstvo joj je naprasno prekinuto strogim pravilima i neumoljivim odgojem,Predator je zaista dao od sebe SVE ,da "otvrdni" emotivno osjetljivu Clitorellu, da je strogim metodama, koje nisu priznavale nikakve isprike,pripremi za život, da ne upadne u emotivne i sve ostale zamke.Osim što se Clitorella samo teško i kojekako "nosila " s tim, drugog efekta nije bilo. Marljivo je upala u sve životne zamke,jedino ju je spašavao borbeni duh,bez obzira na sve u konačnici se ne predaje. Jedino to, to je Predator uspio razviti u Clitorelli. Bilo je toliko sivih, opasnih "valova", koji su joj bili za petama i valjaju se iza nje i dan danas,a nitko ne traži pomoć, nitko ne skače
u more da ju spasi, bilo je bezbroj trenutaka,kada nije bilo niti"obale",treblo je" plivati", da se uopće pojavi na obzoru.To su neopisivo, teški i jadni, tužni trenuci,tada se Clitorella sjeća Predatora i ponavlja u sebi:"Nema bezizlazne situacije...nađi kamen ,obalu bilo što."Gleda u mrak,uroni u val i vjeruje da će na kraju ipak "isplivati".
Clitorella